Ti, pismo arapsko, puno si krivih sabalja i mladih mjeseca. Nema više aždaja u Ropušnjačkoj pećini Ali nema ni blaga na kojem ležale su Ovuda, bogznakad, na konjima, Prođoše osvajači, A i sad, evo, kišemo od prašine Što digoše je Njihova kopita. I kuda li se djenula stouha duša djetinja Što slušala je putanje sniježnih pahulja Slušala korake prednemanjićkih sjena. […]
To je tišina i osama od kojih možda Bog počima Što se zelene i plave poput polarnog leda I kakvih ima samo u duši što se iz svoga Mesa maločas iščupala i, izbavljena od svjetskoga Zla, kuglu zemnu odozgo gleda Orlinjim očima. To je tišina i osama kad osluškuješ perje ptića Kako raste, kad osluškuješ kako zova, Međ zidinama, iz […]
Asja P, djevojka sa psom: ponekad je sretnem kad izvodi u šetnju svog fino dresiranog irskog setera. Otac joj je bio filozof, znani sveučilišni profesor, pa pretpostavljam da je kćeri jedinici dao ime po Asji Lacis, svojedobnoj ravnateljici kazališta u Rigi. Zbog strastvene ljubavi prema Asji Lacis, naime, židovski mistik Walter Benjamin napustio je ženu i počeo se zanimati za […]
Noćna panorama Sarajeva objektivizirana bljescima eksplozija, barutnim fleševima, igrama silueta u kojima tek inercija oka razaznaje nekadašnje forme (priziva u sliku treperave gradske gabarite, narančasta neonska korita, večernja crescenda automobilskih farova koji na preeksponiranim fotografijama na razglednicama izgledaju kao beskonačne fluoroscentne zmije). Ali tek na ovoj mogućoj razglednici doslovno je uhvaćeno proticanje vremena, pa izgleda kao da grad plovi, u […]
Promijenili smo se? Malo, takorekuć neznatno. Svijet se promijenio. Ja sam ostao isti: živim u promjeni i znam o tebi sve što se o tebi uopće može znati, sve osim adrese, grada u kojem živiš, tvoje djece, jezika na kojem ispunjavaš formulare, kamo ujutro odlaziš i komu se uvečer vraćaš – to ne znam, ali pretpostavljam (umijem si to dočarati […]
Svu noć je padala kiša da bi jutros osvanuo prvi snijeg. Zato je u buffetu ugodno: možeš srkati toplu kavu i gledati kroz izlog na ulicu. Bjelina potcrtava oblike, pokrete, finu dnevnu mehaniku. Tu u bašti, gdje je ljetos bio razapet ogromni video-ekran, ostao je prazan čelični ram. U kadru, sasvim slučajnom, zima: oblak pare iz hotelske kuhinje, bijeli golf […]
To R. Konstantinović Htio sam da slušam da čujem da razumijem razogovor jednog talasa i jedne školjke A oni mi rekoše Lijepo, a jesi li slušao čuo razumio razgovor onih koji hodaju uspravno kao i ti onih koji se dižu nebu pod oblake kao i ti a ptice nisu kao ni ti spuštaju se na dno mora kao i ti […]
Uvod Što današnju Bosnu i Hercegovinu drži na okupu? Nažalost, nikakva unutarnja kohezivna energija, dovoljno snažna da ju održi ako bi međunarodna zajednica prestala bdjeti nad njezinim integritetom. Ovaj uvid jest uznemirujući, ali ako je točan, nema koristi da se od njega okreće glava, nego bi morao postati polaznom točkom svih intelektualnih, znanstvenoteoretskih i političkih promišljanja o najadekvatnijim rješenjima koja […]
O Isuse, kako bih volio kada bi se Udostojio da uđeš u moj stan. Gdje sasvim obične stvari na zidu vise. Gdje se u oknima rano gasi dan. Pričao bih ti, kako svjetiljku mutnu palim, Da kratki ovaj dan produžim. Kako živim životom sasvim malim. I pun jeda, sa braćom svojom služim. Pričao bih ti o ljudskoj kući. O oknima […]
U šesnaestom stoljeću, u doba dolaska Sefarada u Bosnu, Otomansko carstvo bilo je u punom naponu snage i stalno se pomicalo prema zapadu i sjeveru, tako da će u vrijeme sultana Sulejmana Veličanstvenog (1520-1566) dosegnuti i svoju najveću slavu, a to će doba biti i epoha najveće moći sefardske zajednice i njenog punoga uspona i uspjeha. Nošeni svojim radnim elanom […]
Veliki rat je počeo u Sarajevu jednog toplog ljetnog dana 1914. Bila je nedelja; ja sam bio student. Poslijepodne je navratila djevojka, sa pletenicama koje su tih dana bile uobičajene. Imala je veliki žuti slamnati šešir u ruci. Šešir je bio poput ljeta: podsjetio me je na sijeno, cvrčke i makove. U slamnatom šeširu bio je telegram, prvo „specijalno izdanje“ […]