Članci

Živo nasljeđe otomanskog carstva: Muslimani Bosne i Hercegovine koji govore srpsko-hrvatski

U jugoistočnoj Evropi postoji živo nasljeđe otomanskog prisustva dužeg od četiri stotine godina – cjelovito stanovništvo od nekih pet ili šest miliona muslimanskih stanovnika, ne računajući evropski dio Turske. Među njima drugi su najveći sastavni dio (nakon Muslimana Albanaca) Muslimani Bosne i Hercegovine koji govore srpsko-hrvatski (u daljnjem tekstu bosanski Muslimani). Prema popisu stanovništva iz 1971. ima negdje oko milion  []

Nastaje li to jedna nova literatura u bosni i hercegovini? (Zapis o djelima o našoj zemlji koja su se pojavila u posljednje vrijeme)

Gubitak Bosne koji smo doživjeli i način kako smo ga doživjeli je takav da nam se ona stalno vraća u misli onakva kakva je bila. Mi osjećamo neodoljivu potrebu da je vratimo upravo onakvu kakvu smo je doživjeli i voljeli. To je kao ljubav koja želi svagda da bude jedna te ista i jednaka. Ali, ako, naime, svagda Bosnu vidimo  []

Citati o nacionalizmu

Nacionalna jednostranost i uskogrudost postaju sve manje moguće i iz brojnih nacionalnih i lokalnih književnosti rađa se jedna svjetska književnost. – Karl Max Udruživanje raznih nacija u jednu državu je isto toliko neophodan uslov za civilizovan život koliko i udruživanje ljudi u društvu. Tamo gdje se podudaraju političke i nacionalne međe, društvo prestaje da napreduje i narodi zapadaju u stanje  []

Pred smrt

Agonija kao zlatni prah se vije, Vrh mene leprša jedan žuti cv'jet. Još nikad nije ljepše mirisala Moja mala izba—moj veliki svijet. Slaba moja ruka k žutom cv'jetu teži, Hvatajuć ga tako lijep i žut. Ali zalud napor, cvijet od mene bježi, I opet mi pada na prsa i skut. I ja sam opijen s njegova daha— Dok Velike Gospe  []

Aska i vuk

Ovo se desilo u ovčijem svetu na Strmim livadama. Kad je Aja, krupna ovca teškog runa i okruglih očiju, ojagnjila svoje prvo jagnje, ono je izgledalo kao i sva ostala novorođenčad: šaka vlažne vune koja počinje da kmeči. Bilo je žensko. I bilo je siroče, jer je Aja upravo tih dana izgubila muža, koga je mnogo volela. To dete majka  []

Kolo

Vojnici u marš krenu, puške im na ramenu. Mještani, noseć svežnje, kroz kupinjake bježe. Izaslanici otplove smišljajuć načine nove stvaranja simetrije na groblju kog još nije. Onda zovnu pandite da objasne bandite. Očito nadgovoreni padaju umoreni. Ratnici, skupi jako, na nosačima sa barjakom američkim u lepršaju – da je sve dobro znak daju. Susjed je taj udaljeni, nemoćni il nevoljeni,  []

Pismo prvom čovjeku čiju smrt sam vidjela

Nisam ni znala tvoje ime, ali postao si dio moje duše u trenuku svoje smrti. Bilo mi je šesnaest godina i rat u Bosni je tek počeo. Obična šetnja gradom je bila kao igra ruskog ruleta. Svaki korak je mogao biti posljednji i smrt se činila neminovnom. Usprkos tome, iskušavali smo svoju sreću u svakodnevnim potragama za vodom i hranom.  []

Ljudima iz Sarajeva

(pozdrav) Dvadeset godina prije prvih višestranačkih izbora gledajući užarenu cestu uz more dok poput špagete nestaje usisana točkovima pored očevog oznojenog ramena uzimao sam lekcije o životu Upitah zašto povremeno (bez razloga) trubi autima koji idu u susret i isto tako bez razloga trube Tako se pozdravljamo reče i oni su iz Sarajeva Bio sam zadovoljan objašnjenjem i često bih  []

Kritika čistog uma

Učili su nas kakva je klima u Etiopiji, koliko ima ovaca na Novom Zelandu. Učili su nas kolika je površina SSSR-a i sa kojim zemljama graničimo. Kad mi je susjed došao na vrata u čizmama, a ne u kućnim papama kao nekad, pomislio sam: površina SSSR-a promjenljiva je kao broj ovaca na Novom Zelandu. Kad mi je susjed došao na  []

Spasić (više od igre)

Adinu Dok je zemlja u kojoj sam rođen prinudno prizemljavala, rasli su nam životni i fudbalski apetiti. Gluhi i slijepi za pitanja koja su nam doslovno eksplodirala pred očima, kontemplirali smo zvjezdanu budućnost za sebe, za potomstvo, za naše prvotimce. Na pitanje zašto u centru odbrane drži igrača koji tamo ničim ne pripada, (pored toliko očigledno boljih) tadašnji trener reprezentacije  []

Prijatelji u svemiru

Oni koje znam ostarjeli su, raseljeni prijatelji. Rđa snijeg u Švedskoj, sa druge strane globusa sitne elektronske poruke: ili jest požar il` nije požar. Nijedna vijest nije vijest, sve su već čuli moji umorni prijatelji. Jedino je uspomena novost za koju još imamo radoznalosti. Uspomenama prilazimo bez sumnje, ali pažljivo. Kao kad smo u našoj ulici učili zalutalu mačku, crnu  []

Ponestaje prostora

Zemlja je uradila svoje. Ne bismo se mi toga sjetili, brat i ja, ali prijatelj nam kaže: “Smrš'o vam je otac.” …? “Sleg'o mu se mezar!” Bili smo kod grobara, naručili nišane. “Ništa ne brinite”, rekao je, “sve će u redu da bude.” Ali mi smo tražili čvrste, nismo za cijenu pitali. “Ne bojte se, ovi su dobri, od mermera  []

Voliš?

To je tajna misao, najmanji crv Što gricka polako i zagrijava krv. Kako? Sa trepavice snova malo praha Na slučajni osmijeh mokar od straha Sivo i kruto iz glave krade Iz misli se rađa, živi od nade Šta? Purpurni osmijeh raspjevanog vjetra Snježna bjelina mjesečevog spektra Sitna kap koja promijeni svijet Na nebu skriven, zvjezdani cvijet Zašto? Vidim: kiša i  []

Ko smo mi Bošnjaci?

Ko smo mi Bošnjaci muslimanske vjere i šta mi želimo u našoj domovini Bosni i Hercegovini, u regiji s kojom smo svojim porijeklom i historijom povezani, i u Europi kojoj geopolitički i kulturno pripadamo? Kad se radi o identitetu naroda i karakteristikama koje ga definiraju, tada se moraju razlikovati dvije vrste fenomena. Postoje oni fenomeni koji čine supstancijalnu osnovui i  []

Bosanac na univerzitetu Wilberforce

Kad je riječ o neizbrisivim sjećanjima, ovaj košarkaški trenutak biće mnogo manje traumatičan od onog prvog. Elmiru Brkaniću će večeras, 13. februara, biti odata počast na terenu u areni “Gaston Lewis” Univerziteta Wilberforce. U ovoj Noći studenata 4. godine, ovaj dvometraš, krilo iz Bosne, odigraće vjerovatno svoju posljednju utakmicu za Buldoge u susretu sa ekipom Point Park Univerziteta u Pittsburgu.  []

Podjela

Nepristran bar bio je kad je došao radi svoje misije, nikad nije vidio zemlju koju su ga pozvali da dijeli je između dva naroda, fanatično posvađana, s nepomirljvim bogovima, a različita im hrana. „Vrijeme je “, dobio je upute u Londonu, „kratko. Odveć je kasno Za međusobna pomirenja i razumne pregovore i, jasno, Jedino rješenje jeste separacija. Vicekralj misli, i  []

Razgovor sa Muharemom Bazduljem

Muharem Bazdulj, rođen 1977.godine, jedan je od vodećih pisaca mlađe generacije koji se pojavio u zemljama bivše Jugoslavije. Piše u više žanrova, uključujući romane, pripovijetke, poeziju i eseje, a također je aktivan kao novinar i prevodilac. Jedna njegova zbirka pripovijedaka pojavila se na engleskom (‘’The Second Book’’, Northwestern University Press, 2005). Autor je ukupno devet knjiga, uključujući i nedavno objavljenu  []

Golgotha

Vijek je strašan, mrk i težak Kao crna savjest kleta; Na Golgoti patnik visi Iz prezrenog Nazareta! I izdiše na svom gnijezdu Pogodjeni golub bijeli, I izdiše zadnjim dahom Umirući: Eli!! Eli! O, Gospode, dovodim Ti Pred patničko Tvoje drvo, O, sve one, o, sve one Što ih teški udes srvo: Pravarene, zavedene, I bez nade i bez vjere, I  []

Grčki duh u poeziji Maka Dizdara

Van Bosne i Hercegovine, pjesnik Mak Dizdar je relativno malo poznat. Moderne antologije u Hrvatskoj i Srbiji rijetko ga uvrštavaju. U antologiji Savremena jugoslovenska poezija on se pominje kao “hrvatski pjesnik.” Dizdar je rođen u Stocu 1917, a umro je 1971. godine. Pseudonim “Mak” datira iz Drugog svjetskog rata, kad je Dizdar bio u partizanima. U Bosni i Hercegovini je  []

Put

Dugo se mislilo Da je on ukrug Kao što se mislilo Da je Zemlja ravna. Nije duž, Izlazi iz kažiprsta. Svugdje je I sve ga ima. Kada bi Kosmos Imao meridijan Eto, bio bi sličan. Na njeg’ ne ideš Da upoznaš druge Zaputiš se da upoznaš sebe. Ne mora biti prav. Može bit’ i krivina, Ne mjeri se njim daljina.  []