Novine čitam dok su još hladne, tek donešene
spolja, sa minus dvadeset sedam. Od jutrošnjih
listova pamtim samo jedan samohran članak:
medju reklame i božićne čestitke, kao recept
za brzi kolač, utrpan spisak naučnih dostignuća
2003. Pronadjeno je staklo koje prelama svjetlost
pod negativnim uglom.

Sretni su oni kojih se ovo ne tiče, čija tijela
uvijek nalaze put natrag, iz svakog zrcala.
Supruga direktora kompanije za kupoprodaju
nekretnina spušta češalj i zadiže malo grudi
prije nego krene na svečanu večeru bridžkluba.

Samo su četiri procenta Svemira u kojem stanuješ
normalna materija: zvijezde, brda i automobili.
Sve je ostalo crna masa i mračna energija.
Miran je onaj koji ne zna. Taksista što prodaje
minute čekajući suprugu direktora kompanije
za kupoprodaju nekretnina. Njegov život u 13
milijardi godina starom Univerzumu nije ni jedan
jedini treptaj. Nije ništa.

© 2009 by Milorad Pejić

The preceding text is copyright of the author and/or translator and is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License.