Zemaljski muzej u Sarajevu
Zemaljski muzej u Sarajevu je jedinstven spomenik ne samo kulture, već i inovativnog koncepta interdisciplinarnosti između humanistike i društvenih nauka. Nastao je 1888, kao paradni produkt nove austro-ugarske vlasti posle aneksije Bosne i Hercegovine. Ujedinjavao je geografsko-geološke, arheološke, istorijske i folklorne naučne discipline, i bio je zasnovan ne samo kao prostor prezentacije, već i kao prostor izučavanja i istraživanja. Odmah je u njemu počela da radi međunarodna – unutar austro-ugarske imperije – grupa naučnika, posebno čeških. Zemaljski muzej odgovara konceptu regionalnih muzeja kakvi su tokom 19. veka nicali u austrijskim pokrajinama (Länder), u vreme velikih građevinskih poduhvata: te iste 1888 godine otvorena je nova zgrada Kranjskoga zemaljskog muzeja u Ljubljani, a carski Naturhistorisches Museum u blizanačkom paru sa Kunsthistorisches Museum u Beču je otvoren 1889. Nacionalni muzeji, kakvi su u 19. veku nicali u Evropi unutar (Prag, Budimpešta) i izvan austrougarske imperije (recimo Beograd, Atina, Bukurešt) imali su potpuno drugačiji koncept, premda su isto tako bili interdisciplinarni – imali su da prikažu raznolikost nacionalnog duha i stvaralaštva. Zemaljski muzej u Sarajevu izvesno ne pripada nijednoj od ovih kategorija i njihovim ideološkim zamislima: to jeste regija, odnosno pokrajina, ali ne jedinstvena, već obeležena međusobno delujućim kulturnim i jezičkim grupama koje zajedno ostvaruju nov kulturni identitet. Neo-renesanski oblik mu je dao genijalni češki arhitekt Karel Paržik, koji je u Sarajevu zamislio ključne reprezentativne objekte i projektovao ih kao stilske arhitektonske igre: sinagoga, Marindvor, evangelistička crkva, Vijećnica…Inače je to redak primer zgrade izgrađene upravo za ustanovu.
Zemaljski muzej u Sarajevu počiva na neobičnom hiper-tekstu: to je raznolikost koja konstruiše određen identitet, ali taj identitet nije zasnovan na moći. Istovremeno, to nije ni kandidni kolonijalni muzej, kakav je recimo Tropenmuseum u Amsterdamu – pogledajte šta smo sve osvojili (i ukrali). U isvesnom smislu, skoro da je blizak konceptu Musee d l'homme u Parizu (osnovan 1937) odnosno njegovom nasledniku Musee du quai Branly (osnovan 2006). Identiteti koje prikazuje Zemaljski muzej, i poziva na njihovo istraživanje u međunarodnoj okolini, pre svega su ravnopravni konstitutivni elementi novog – dakako u imperiju integrisanog – identiteta.
Zemaljski muzej je kao interdisciplinarno zasnovana naučna, reprezentativna i kulturna ustanova i središte istraživanja sačuvao upravo ovakav svoj identitet i u posleratnoj Jugoslaviji, zahvaljujući pre svega interdisciplinarno opredeljenom direktoru – Alojzu Bencu (1947-1967). Izdavačka delatnost Zemaljskog muzeja, časopis Glasnik Zemaljskog muzeja bili su impresivna dopuna velikih poslova koje je u bosansko-hercegovačkoj i u celokupnoj jugoslovenskoj akademiji obavljala ova ustanova.
Zemaljski muzej je zbog nesređenog stanja finansija, zapravo nemogućnosti dogovaranja između podeljenih delova Bosne i Hercegovine zatvoren već više od godinu dana, sa malo izgleda da se ponovo otvori. Da li je u potpunosti presahla mogućnost refleksije novih identiteta, da li akademija nije sposobna ni da se organizuje, a nekmoli kritički premišlja svoj epistemološki status? Jer za modernu državu koja stremi Evropskoj zajednici, primitivan “ekonomski” odgovor na ovaj skandal može biti samo dodatni dokaz da to očekivanje nije realno.
![Creative Commons License](http://i.creativecommons.org/l/by-nc-nd/3.0/88x31.png)
The preceding text is copyright of the author and/or translator and is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License.