Voliš?

Voliš?

To je tajna misao, najmanji crv
Što gricka polako i zagrijava krv.

Kako?
Sa trepavice snova malo praha
Na slučajni osmijeh mokar od straha
Sivo i kruto iz glave krade
Iz misli se rađa, živi od nade

Šta?
Purpurni osmijeh raspjevanog vjetra
Snježna bjelina mjesečevog spektra
Sitna kap koja promijeni svijet
Na nebu skriven, zvjezdani cvijet

Zašto?
Vidim: kiša i oblak i melodija i boja
A nastaju: duša i oči izmijenjenog kroja
Čujem: dodir i smijeh i suzu i san
I osjetim, pogled od crnog opran.

Ono nešto, što ne zna se šta je
Nema razlog, tu je dok traje

Kažu da sve što je dobro, rađa se iz glave
Al` ja sam borac istine prave:
U životu svjetlost pretiče tama
Od mraka glava ne brani sama
Voljeti se mora, za život i dah
Sve do kraja, dok ne postaneš prah.

Pa reci onda, iz srca se rađa
Ali ljubav sama vlada:
Postojim, i baš zato, VOLIM
I
Volim, dakle POSTOJIM.

© 2009 Ena Šečić

Creative Commons License
The preceding text is copyright of the author and/or translator and is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License.