Prostor i vrijeme 22. veljače 1994. (Washington) – utorak Ovdje je teško unazad poredati dane jer je vrijeme pomjereno. Letjeli smo devet sati u nedjelju, krenuli taj dan u 11,30, a bili ovdje poslijepodne oko 14 sati. Kad se odavde vraća kažu da se prije stigne. Sam položaj ove zemlje u odnosu na Evropu već je odredio njenu sudbinu: prostor […]
Treba da ima mirno lice koje govori da ste jednom bili skupa i da to vrijeme svijetli u ostalom vremenu. Trebaju dvije žene koje ste bezbroj puta zadovoljili i kojima, dok se smiju, poigravaju meki vjenčići sala. Treba plaža, jedna plaža, šljunak i dvoje djece što taj šljunak u čudu zagledaju. Trebaju dva meka peškira, sapun što klizi iz ruke […]
Wayles Browne Farasha Euker Stephanie Krueger Amira Sadiković Sasha Skenderija
Kada mi je poslije nekoliko godina do ruku ponovo došla Polemika između Brodskog i Kundere (od kojih je jedan pjesnik a drugi romanopisac, ali obojicu volim više kao esejiste), po navici sam pustio da me nosi ljepota njihovih rečenica. Na kraju me i odnijela. Zavela. Kao sjajni pisci, dakle mađioničari, „opsjenari prvog reda“, zaveli su me kao što su, uostalom, […]
Kad se, obično poslije ponoći, vraća kući, dočekuje ga hladni beton stubišta, i on, takav kakav jest, ne može obuzdati navalu ontologije: šta je kad šta je se šta je vraća šta je kući šta je šta . . . ? Pred ulazom u zgradu empirijski počinje drhtati, i on je Ulix, ako se uspije kroz tu probiti džunglu. Ako […]
“K&T Meets” moja je omiljena mesnica na Broadwayu, u Astoriji. Podsjeća na one naše u vitezima i maglajima. Razlikuje se najviše po tom što je u zajedničkom vlasništvu šestorice-sedmorice emigranata – Grka i Rumuna – koji, osim kvrgavog engleskog, govore i mesarski žargon svih balkanskih jezika, uključujući i mađarski, jer su im mušterije, recepti za mesne prerađevine i hrana koju […]
NAGRADA U dvorištu Narodne biblioteke podižu na kamion kontejner do vrha napunjen nevažnim knjigama, osuđenim na smrt spaljivanjem u gradskoj toplani kako bi oslobodile police za popularna izdanja. Kad je kamion krenuo ispalo je nekoliko lakših. Jedna tanka sa koricama boje trule višnje sletila je ko list na vjetru i pala otvorena pred nju na trotoar. Djevojka je čučnula i […]
Razmotrimo slučaj Karla iz Ernstthala Samozvanog Kara Ben Nemsija Koji nikad nije bio U Otomanskom carstvu I koji će se tek posthumno Obrijeti na divljem zapadu Dospjevši do Južne Dakote Pod imenom Old Shatterhand I tamo se odmah upustiti U sukobe i bratimljenja sa crvenokošcima Iz plemena Lakota (Sijuksi) Ili s Winnetouom Ali vrijeme najvećih avantura Još uvijek nije bilo […]
Miloradu Pejiću Tebe, za koga se priča da si slijedio miris sjevernog jelena, nisam mogao pratiti. Ne zbog toga što su tamo gdje živiš slike oštre kao žilet, niti zato što svaki ulazak u toplo zamuti pogled magleći stakalca naočala. Ne zbog nedostatka snage: niko ne zna odakle mu, niti šta je to što ga pokreće. Uzalud bi bio i […]
Novine čitam dok su još hladne, tek donešene spolja, sa minus dvadeset sedam. Od jutrošnjih listova pamtim samo jedan samohran članak: medju reklame i božićne čestitke, kao recept za brzi kolač, utrpan spisak naučnih dostignuća 2003. Pronadjeno je staklo koje prelama svjetlost pod negativnim uglom. Sretni su oni kojih se ovo ne tiče, čija tijela uvijek nalaze put natrag, iz […]
dječak u gumenim čizmama začuđeno posmatra prokisle stropne rešetke u stanici metroa podiže dlanove da uhvati emulziju mašinskog ulja i vode koja uporno kaplje pokazujući užurbanoj gomili putnika kako je ugrabio komadić neba proste činjenice u ljudima izazivaju beskonačne brige poput ovog iznenadnog proloma oblaka vremenske prognoze predviđaju pljuskove s natpolovičnom vjerovatnoćom i ramena putnika u metrou se sliježu beskućnici, […]
Miloradu Pejiću Ustajem iz kreveta – prvi korak u novi dan i tijelo začas preplavi sjeta čim se dotakne zemlje, strese se i zacvili kao avion u osunčano zimsko poslijepodne u trenutku slijetanja, kad ga na pisti poljubi vlastita sjena. © 2011 Saša Skenderija RT DOBRE NADE (Tešanj, Bosnia and Herzegovina: Grafik-komerc Tešanj 2011)
Razmišljam nešto – koliko je žalosno malo džankija i alkoholičara među savremenim američkim NPR* pjesnicima, čak i običnih pušača, i koliko je žalosno puno nepušača, vegeterijanaca, globetrottera i ekoloških aktivista. Koliko je urednika poetskih časopisa i non-profit izdavača među svim tim award-winning autorima prigradskih i koledžtaun opusa, višestruko razvedenih i oženjenih ex-hipija, vlasnika isplaćenih hipoteka s tavnjacima, koliko je puno […]
(pozdrav) Dvadeset godina prije prvih višestranačkih izbora gledajući užarenu cestu uz more dok poput špagete nestaje usisana točkovima pored očevog oznojenog ramena uzimao sam lekcije o životu Upitah zašto povremeno (bez razloga) trubi autima koji idu u susret i isto tako bez razloga trube Tako se pozdravljamo reče i oni su iz Sarajeva Bio sam zadovoljan objašnjenjem i često bih […]
Učili su nas kakva je klima u Etiopiji, koliko ima ovaca na Novom Zelandu. Učili su nas kolika je površina SSSR-a i sa kojim zemljama graničimo. Kad mi je susjed došao na vrata u čizmama, a ne u kućnim papama kao nekad, pomislio sam: površina SSSR-a promjenljiva je kao broj ovaca na Novom Zelandu. Kad mi je susjed došao na […]
Adinu Dok je zemlja u kojoj sam rođen prinudno prizemljavala, rasli su nam životni i fudbalski apetiti. Gluhi i slijepi za pitanja koja su nam doslovno eksplodirala pred očima, kontemplirali smo zvjezdanu budućnost za sebe, za potomstvo, za naše prvotimce. Na pitanje zašto u centru odbrane drži igrača koji tamo ničim ne pripada, (pored toliko očigledno boljih) tadašnji trener reprezentacije […]
Oni koje znam ostarjeli su, raseljeni prijatelji. Rđa snijeg u Švedskoj, sa druge strane globusa sitne elektronske poruke: ili jest požar il` nije požar. Nijedna vijest nije vijest, sve su već čuli moji umorni prijatelji. Jedino je uspomena novost za koju još imamo radoznalosti. Uspomenama prilazimo bez sumnje, ali pažljivo. Kao kad smo u našoj ulici učili zalutalu mačku, crnu […]
Zemlja je uradila svoje. Ne bismo se mi toga sjetili, brat i ja, ali prijatelj nam kaže: “Smrš'o vam je otac.” …? “Sleg'o mu se mezar!” Bili smo kod grobara, naručili nišane. “Ništa ne brinite”, rekao je, “sve će u redu da bude.” Ali mi smo tražili čvrste, nismo za cijenu pitali. “Ne bojte se, ovi su dobri, od mermera […]
Asja P, djevojka sa psom: ponekad je sretnem kad izvodi u šetnju svog fino dresiranog irskog setera. Otac joj je bio filozof, znani sveučilišni profesor, pa pretpostavljam da je kćeri jedinici dao ime po Asji Lacis, svojedobnoj ravnateljici kazališta u Rigi. Zbog strastvene ljubavi prema Asji Lacis, naime, židovski mistik Walter Benjamin napustio je ženu i počeo se zanimati za […]
Noćna panorama Sarajeva objektivizirana bljescima eksplozija, barutnim fleševima, igrama silueta u kojima tek inercija oka razaznaje nekadašnje forme (priziva u sliku treperave gradske gabarite, narančasta neonska korita, večernja crescenda automobilskih farova koji na preeksponiranim fotografijama na razglednicama izgledaju kao beskonačne fluoroscentne zmije). Ali tek na ovoj mogućoj razglednici doslovno je uhvaćeno proticanje vremena, pa izgleda kao da grad plovi, u […]