od samoga početka trebao si znati stvari nisu kakvima se čine, premda i tad one jesu to što jesu – pukom srećom prošao si brisanim prostorom vođen iluzijom kako je ono što se ne vidi paralelno onomu što je pred očima: no pravi put, bio tamo ili ne, tek je pokazatelj, i moguće ga je spoznati samo ako se spozna […]
Pitanja o legitimitetu nezavisne države posebno su reaktuelizirana danas u svjetlu rasprava o statusu Kosova. Ove rasprave nepotrebno se dalje politiziraju prenoseći se na BiH pri čemu se, osobito kao mjera pritiska na međunarodnu zajednicu iz Beograda i Banja Luke, problem Kosova pokušava ‘internacionalizirati’ poistovjećujući poziciju Republike Srpske s pozicijom Kosova, pa se samo na prvi pogled ubjedljivom analogijom uspostavlja […]
Mi smo savršeni. Mi ne pravimo greške. Mi shvatamo. Mi smo najbolji. Mi ćemo pobijediti. Svima ćemo pokazati. Mi možemo. Mi hoćemo. Imamo i štelu. Sanjamo. Vidimo. Ostvarujemo. Pobjeđujemo. I onda udahneš po prvi put u svom novom životu. Savršena djeca. Mi smo X. Ne treba nam Y. Mi smo Y. Ne treba nam X. Umišljeni sasvim dovoljno, ne previše. […]
Pitanje koje je u vezi s odgovornošću za rat u Bosni i Hercegovini stavlja u centar pažnje i odgovornost međunarodne zajednice, odnosno onih njenih članica koje su imale veliki uticaj na tok zbivanja na ovom prostoru, pa i u Bosni i Hercegovini, kako u smislu stvaranja uvijeta započinjanja rata, tako i u smislu načina kako je on bio vođen, a […]
Novinar i istoričar William Miller (1864-1945) obrazovao se na Rugbyju i Oxfordu, nakon čega se posvetio proučavanju društvenih i političkih zbivanja u Turskoj i na Balkanu. Njegova knjiga Putovanja i politika na Bliskom istoku (1898) zasnovana je, kako sam ističe, na četiri boravka na Balkanu u godinama 1894, 1896, 1897, i 1898, i na “dugom studiranju istočnog pitanja” (p. ix). […]
Ti, pismo arapsko, puno si krivih sabalja i mladih mjeseca. Nema više aždaja u Ropušnjačkoj pećini Ali nema ni blaga na kojem ležale su Ovuda, bogznakad, na konjima, Prođoše osvajači, A i sad, evo, kišemo od prašine Što digoše je Njihova kopita. I kuda li se djenula stouha duša djetinja Što slušala je putanje sniježnih pahulja Slušala korake prednemanjićkih sjena. […]
To je tišina i osama od kojih možda Bog počima Što se zelene i plave poput polarnog leda I kakvih ima samo u duši što se iz svoga Mesa maločas iščupala i, izbavljena od svjetskoga Zla, kuglu zemnu odozgo gleda Orlinjim očima. To je tišina i osama kad osluškuješ perje ptića Kako raste, kad osluškuješ kako zova, Međ zidinama, iz […]
Asja P, djevojka sa psom: ponekad je sretnem kad izvodi u šetnju svog fino dresiranog irskog setera. Otac joj je bio filozof, znani sveučilišni profesor, pa pretpostavljam da je kćeri jedinici dao ime po Asji Lacis, svojedobnoj ravnateljici kazališta u Rigi. Zbog strastvene ljubavi prema Asji Lacis, naime, židovski mistik Walter Benjamin napustio je ženu i počeo se zanimati za […]
Noćna panorama Sarajeva objektivizirana bljescima eksplozija, barutnim fleševima, igrama silueta u kojima tek inercija oka razaznaje nekadašnje forme (priziva u sliku treperave gradske gabarite, narančasta neonska korita, večernja crescenda automobilskih farova koji na preeksponiranim fotografijama na razglednicama izgledaju kao beskonačne fluoroscentne zmije). Ali tek na ovoj mogućoj razglednici doslovno je uhvaćeno proticanje vremena, pa izgleda kao da grad plovi, u […]
Promijenili smo se? Malo, takorekuć neznatno. Svijet se promijenio. Ja sam ostao isti: živim u promjeni i znam o tebi sve što se o tebi uopće može znati, sve osim adrese, grada u kojem živiš, tvoje djece, jezika na kojem ispunjavaš formulare, kamo ujutro odlaziš i komu se uvečer vraćaš – to ne znam, ali pretpostavljam (umijem si to dočarati […]
Svu noć je padala kiša da bi jutros osvanuo prvi snijeg. Zato je u buffetu ugodno: možeš srkati toplu kavu i gledati kroz izlog na ulicu. Bjelina potcrtava oblike, pokrete, finu dnevnu mehaniku. Tu u bašti, gdje je ljetos bio razapet ogromni video-ekran, ostao je prazan čelični ram. U kadru, sasvim slučajnom, zima: oblak pare iz hotelske kuhinje, bijeli golf […]
To R. Konstantinović Htio sam da slušam da čujem da razumijem razogovor jednog talasa i jedne školjke A oni mi rekoše Lijepo, a jesi li slušao čuo razumio razgovor onih koji hodaju uspravno kao i ti onih koji se dižu nebu pod oblake kao i ti a ptice nisu kao ni ti spuštaju se na dno mora kao i ti […]
Uvod Što današnju Bosnu i Hercegovinu drži na okupu? Nažalost, nikakva unutarnja kohezivna energija, dovoljno snažna da ju održi ako bi međunarodna zajednica prestala bdjeti nad njezinim integritetom. Ovaj uvid jest uznemirujući, ali ako je točan, nema koristi da se od njega okreće glava, nego bi morao postati polaznom točkom svih intelektualnih, znanstvenoteoretskih i političkih promišljanja o najadekvatnijim rješenjima koja […]
O Isuse, kako bih volio kada bi se Udostojio da uđeš u moj stan. Gdje sasvim obične stvari na zidu vise. Gdje se u oknima rano gasi dan. Pričao bih ti, kako svjetiljku mutnu palim, Da kratki ovaj dan produžim. Kako živim životom sasvim malim. I pun jeda, sa braćom svojom služim. Pričao bih ti o ljudskoj kući. O oknima […]
U šesnaestom stoljeću, u doba dolaska Sefarada u Bosnu, Otomansko carstvo bilo je u punom naponu snage i stalno se pomicalo prema zapadu i sjeveru, tako da će u vrijeme sultana Sulejmana Veličanstvenog (1520-1566) dosegnuti i svoju najveću slavu, a to će doba biti i epoha najveće moći sefardske zajednice i njenog punoga uspona i uspjeha. Nošeni svojim radnim elanom […]
Veliki rat je počeo u Sarajevu jednog toplog ljetnog dana 1914. Bila je nedelja; ja sam bio student. Poslijepodne je navratila djevojka, sa pletenicama koje su tih dana bile uobičajene. Imala je veliki žuti slamnati šešir u ruci. Šešir je bio poput ljeta: podsjetio me je na sijeno, cvrčke i makove. U slamnatom šeširu bio je telegram, prvo „specijalno izdanje“ […]
Nedavna odluka Međunarodnog suda Pravde (ICJ) da se Srbija ne drži izravno odgovornom za genocid koji se dogodio u Bosni i Hercegovini uznemiruje i razočarava. Ova odluka ojačava ciničnu percepciju međunarodne zajednice kao tijela koje opstruira potrebu Bosne i Hercegovine za pravdom kako bi mogla ponovo izgraditi stabilno i ujedinjeno društvo. Godine 1995, mirovni ugovor u Daytonu formalno je razlomio […]
11. i 12. juli 1995. godine čovječanstvo će pamtiti po genocidu, koji su zločinačke horde pod kontrolom zločinca Ratka Mladića počinile u zaštićenoj zoni UN-a, Srebrenici. Odmah po završetku zločina u Srebrenici, krvavih ruku i usijanih topova, iste horde zločinaca kreću na drugu zaštićenu zonu UN-a, Žepu. Pod kišom granata stežu obruč oko ovog malog mjesta u Istočnoj Bosni, u […]
1. Mural iz Vozuće Na zidu napuštene kuće u Vozući kod Zavidovića pronađena je pjesma. Iznad pjesme poruka:Ovdje je još jesen i kiša pada. Riješio sam, sutra ću otići. A prije nego odem, ostavljam ti ovu pjesmu, pa je prepiši, ako hoćeš. Da sam imao boje, radije bih slikao na ovom zidu. I nemoj ostajati ovdje ako nije tvoje! Noću […]
Jednu svoju pripovijetku poslije rata Samokovlija je posvetio Majci Sari, srećan što je umrla prije rata i nije doživjela strahote kojima smo mi bili svjedoci. Tu najgorču od svih posveta koje znam, navodim po nesigurnom sjećanju, jer je nigdje u njegovim sabranim i izabranim djelima nisam mogao naći, a vremena za istraživanje po bibliotekama nemam, ali sam siguran da je […]