1. Mural iz Vozuće Na zidu napuštene kuće u Vozući kod Zavidovića pronađena je pjesma. Iznad pjesme poruka:Ovdje je još jesen i kiša pada. Riješio sam, sutra ću otići. A prije nego odem, ostavljam ti ovu pjesmu, pa je prepiši, ako hoćeš. Da sam imao boje, radije bih slikao na ovom zidu. I nemoj ostajati ovdje ako nije tvoje! Noću […]
Jednu svoju pripovijetku poslije rata Samokovlija je posvetio Majci Sari, srećan što je umrla prije rata i nije doživjela strahote kojima smo mi bili svjedoci. Tu najgorču od svih posveta koje znam, navodim po nesigurnom sjećanju, jer je nigdje u njegovim sabranim i izabranim djelima nisam mogao naći, a vremena za istraživanje po bibliotekama nemam, ali sam siguran da je […]
Dragom prijatelju i članu Sarajevskog Šekspirovog društva – (Sarajevo, Bosna, 1992-3, i kasnije) “Nermin Tulić, mladi sarajevski glumac, izgubio je obje noge u artiljerijskom napadu na ljude koji su čekali u redu za kruh…” Associated Press (AP) – pišući o bosanskoj tragediji Što je to odrezalo noge Nermina Tulića? Kakvo ih je ludilo ostavilo drhtave na ulici Sarajeva? Kakav je […]
(Za Sarajevo, za Bosnu) (TV intervju: Pitanje: “Dakle, Bosna je izgubljena, Gospodine Sekretaru?” Odgovor: “O, ne, ne; mi cinimo sve sto mozemo; ne, ne…” – Proljeće 1993.) Okrećem se natrag (pun gnjeva?) i jasno vidim: da, Bosna je dakle izgubljena! Izgubljena u zapletenoj bodljikavoj žici dobre volje, globalne ljubavi i kozmičkog reda, izgubljena u pragmatičnim izdajstvima, u maglama političke ispravnosti, […]
Za M.H. Stizao ovaj nas je grad, stezao u zagrljaj i oko vrata. Posmatramo ga s visoka – cezari trenutka, udišuć njegov dah: tijela ljudska, behar božanski; žamor stanica i mir japanske trešnje u bašti Muzeja; one što nam bijahu dragi i što nam se u njedrima sviše. Jedan između nas rukom mahne prema srušenoj kuli u visini – kao […]
Djevojke moje mladosti, nausikaje Djevojke moje mladosti, dijane, danaje, lolite imaju tek četerdeset, a već sijede kose, izborana čela, smeđurane ruke te »ladylike za šivaćim strojevima« Mnoga od njih već je ogrubjela,već zaboravila ljubav kao što se zaboravi strani jezik Djevojke moje mladosti, rute i sulamke Djevojke moje mladosti, primorkinje vile imaju velike i prazne oči Sve svoje suze one […]
PRE ČITANJA – Svetlana Broz Juče je istorija, sutra je misterija, danas je poklon. Anonymous Budi promena koju želiš videti u svetu. Mahatma Gandi Škole građanske hrabrosti, koje je NVO GARIWO organizovao uz pomoć i podršku Švajcarske agencije za razvoj i saradnju (DEZA) i Ambasade Kraljevine Norveške, za 218 mladih između 15 i 25 godina u toku leta 2006., iznedrile […]
U svijesti bosanskih franjevaca kroz sva protekla stoljeća njihova djelovanja Bosna je imala posebno mjesto. Duboko su je osjećali kao svoju domovinu i svoj zavičaj, nikada je nisu dovodili u pitanje niti je se odricali. Čuvali su je kao svoje zavičajno tlo, voljeli je kao zemlju svojih otaca. Za Bosnu su živjeli, voljeli je, a kad je trebalo, za nju […]
Dok žohara gnječite, pijuckate viski, prepone svoje češkate, dok ruka oko mašne se trudi, ginu ljudi. U gradovima čudnih imena zgođeni metkom, i sred plamena, ne znajuć što ih se na smrt osudi, ginu ljudi. Sred malih mjesta, neznanih vam, ali velikih, priliku jer im nisu im dali za krik i oproštaj sa svijetom hudim, ginu ljudi. Ginu dok birate […]
Vozovi su, naime, jedna od najboljih metafora današnje Bosne i Hercegovine. Tri i po godine nakon Daytona zamišljena država i dalje hrče među koricama famoznog sporazuma, a život se uglavnom odvija bez nje i mimo nje. Slično je i sa vozovima. Stotine kilometara tračnica zarasle su u travu, a polomljeni vagoni izgriženi rđom stoje razbacani po mrtvim kolosijecima. Iz međunarodne […]
„Hasanaginica” (Hasan-agina žena) je narodna balada napisana u desetercu koji je karakterističan za junačkе epske pjesme. Prvi put je privukla pažnju Zapadne Evrope kada ju je gvardijan Alberto Fortis preveo i objavio u svojoj knjizi „Put po Dalmaciji“ (Venecija, 1774. godine). Fortis je baladu objavio na srpsko-hrvatskom i talijanskom jeziku (prijevod). Njegova knjiga „Put po Dalmaciji“ je 1778. godine prvi […]
Шта се б'јели у гори зеленој? Ал’ је снијег, ал’ су лабудови? Да је снијег, већ би окопнио, Лабудови већ би полетјели; Нит’ је снијег, нит’ су лабудови, Него шатор аге Хасан-аге, Он болује од љутијех рана, Облази га мати и сестрица, А љубовца од стида не могла. Кад ли му је ранам’ боље било, Он поручи вјерној љуби својој: […]
Ase ležit Vojnik Gorčin U zemlji svojoj Na baštini Tuždi Žih A smrt dozivah Noć i dan Mrava ne zgazih U vojnike Odoh Bil sam U pet i pet vojni Bez štita i oklopa E da ednom Prestanu Gorčine Zgiboh od čudne boli Ne probi me kopje Ne ustreli strijela Ne posječe Sablja Zgiboh od boli Nepreboli Volju A djevu […]
Ponekad … tako uhvatim svoj ispitivački pogled u ogledalu: vidim, ne samo jednog nego potpuno nepoznatog čovjeka, već, uz to, i krajnje nesimpatičnog, kako zuri u mene. Pokušavam da u tim crtama lica pronađem nešto svoje, pokušavam da prepoznam neki lični pečat, nešto po čemu bih morao znati da sam to baš ja, a ne neko drugi… ali, uzalud. Ja […]
Na okruglom stolu u Beogradu, o temi „Jugoslavija u II svjetskom ratu 1941. godine“, održanom 2. i 3. jula ove godine, javio sam se za riječ poslije Vašeg izlaganja. Tražio sam odgovor na jednu Vašu tezu. Dijalog je tek bio počeo i zbog vremenskog tjesnaca javno smo se sporazumjeli da dijalog nastavimo putem pisama. Kako je u međuvremenu „Borba“ od […]
PRVO Satvoren u tijelu zatvoren u koži Sanjaš da se nebo vrati i umnoži Zatvoren u mozak zarobljen u srce U toj tamnoj jami vječno sanjaš sunce Zarobljen u meso zdrobljen u te kosti Prostor taj do neba Kako da premosti? DRUGO Zatvoren u rebra zarobljen od srebra I kad si visokan bjelji ni od sebra Satvoren u tijelu zatvoren […]
Uvodni ciklus u Kamenom spavaču sastoji se od pet pjesama pod skupnim naslovom Slovo o čovjeku, ali, pošto se u svakoj od njih istim postupkom raspredaju isti motivi, možemo ih čitati i kao jednu pjesmu u pet odjeljaka. Ključ ovih stihova [iz “Prvog” slova] krije se u igri trpnih glagolskih pridjeva koja se produžuje i u sljedeća četiri «slova» kao […]
Nikto ne zna gdje je ona Malo znamo al je znano Iza gore iza dola Iza sedam iza osam I još huđe i još luđe Preko gorkih preko mornih Preko gloga preko drače Preko žege preko stege Preko slutnje preko sumnje Iza devet iza deset Tamo dolje ispod zemlje I onamo ispod neba I još dublje i još jače Iza […]
Kada bih se ponovo rodio i mogao birati, ne bih izabrao ovaj jezik, ni ovo zanimanje Ni ovaj znak vjere, ni ovu vjeru bez nade. Ne bih prihvatio Da me ubojice uče pravdi Ne bih izabrao ovo vrijeme ni ovu zemlju u kojoj utjehe nema. Ni ovu braću koja su me prodala. Ni ovaj narod što Svoje sinove prinosi teletu […]
Pitanje: Koliko država ima u Evropi? Odgovor: Tri Pitanje: Koje tri? Odgovor: Evropska Unija, kandidati za EU i Bosna i Hercegovina. Osudili Miloševića na sudu, ali sudija ne zna koju najgoru kaznu da mu da. Odlučio se da mu da da živi od bosanske penzije. Pitaju novinari Muju šta misli o velikom krstu koji su Hrvati podigli na Humu iznad […]