Molitva u Milanu
Učini da umrem ovoga časa, Bože. Samo ostavi moje oči na svijetu! Neka gledaju –kako Piazzom Duomo– prolaze žene. © 2007 Abdulah Sidran
Učini da umrem ovoga časa, Bože. Samo ostavi moje oči na svijetu! Neka gledaju –kako Piazzom Duomo– prolaze žene. © 2007 Abdulah Sidran
(Intervjuirali smo Susan Sontag u Sarajevu 10. aprila 1993. godine, za vrijeme njene prve posjete bosanskom glavnom gradu pod opsadom. Sjedili smo na plastičnim stolicama ispred glavnog ulaza FIS-a, zgrade čija nam je velika masa davala izvjesni osjećaj zaštite od srpske artiljerije na brdima. No bio je to neuobičajeno miran dan u gradu: traka u kasetofonu nije uhvatila ni jednu […]
BOSNA I HERCEGOVINA U SVJETLU EVROPSKIH INTEGRACIJA Brojne rasprave na skupovima posvećenim političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini nose obilježje apstraktnog teorijskog razmatranja, pri čemu se ne vodi računa o uzrocima koji su zemlju doveli do mrtve tačke, sa koje se ne može naprijed, a nazad se nema kud. Zato je pozivanje na činjenice koje je istorija u Bosni i […]
Slike stecaka s odlomcima iz knjizevnih i drugih djela
Kada proljeće dođe When spring arrives Moja krv se ugrije My blood warms up Neke misli idu Some thoughts go A neke ostaju And some stay Moje riječi My words Nisu dobre Are not good Ni na jednom jeziku In either language I moj identitet And my identity Čeka da poleti Waits to fly away Jer ustvari to nepostoji Because, […]
dok hodamo kroz šumski tunel iznad nas visi nepokretno decembarsko nebo škilje zvijezde kroz spletove krošnji u sedam sati navečer ledene igle na grabovim ograncima otpadaju i lome se po nataloženom lišću puše jugo sjećam se Proklete avlije mahnitanja duhova u zraku grane se trljaju jedna o drugu škripe kao čeljusti kosturâ u kući užasa ispod umaštene uniforme tijelo mi […]
u Sarajevu april je zaista najokrutniji mjesec gdje se miješa fantastika i horor u retortama tijelâ duhovi vise u zraku, duhovi literarne šizofrenije samo ih trebaš uzbrati, te tužne grozdove vasionâ zašto ćeš plaćati vlastitom krvlju na Bistriku i Kovačima kuće su ograđene visokim zidovima a ljudske duše otvorene ko kupole otomanskih džamija zrak je britak kao mjesec mrtvih u […]
živim onkraj svih stvari ne pripadam izmima, niti sam izašao ispod nečijeg šinjela najviše mrzim književne večeri i festivale tu osjećam svu tugu kako se nataloži u ljudima sediment beskoristan, osim za umjetnost živim onkraj svih stvari pored Saturnovog prstena na Rajskim otocima, u jantarnim kućama prošli vijek učinio nas je prerano ostarjelima stari smo već stotinu godina živim onkraj […]
to je moja rijeka u njoj sam se prepoznao tamo gdje su gusti šaševi pletenice sedrenih nimfi što u augustu, kad padne vodostaj, pokazuju svoja bedra po kojima hodaju užareni kupači dok madžar prska zrakom to je moja rijeka brza kao misao na onoga koga voliš sposobna kao opal da mijenja nijanse to je meandar u obliku šljaštećih vena niz […]
U posljednjih pet godina Međunarodni forum Bosna organizirao je ili sudjelovao u organiziranju niza međunarodnih skupova na kojima je raspravljano o ključnim pitanjima savremenog svijeta i njihovim različitim prisutnostima i odrazima u Bosni. U sve te pothvate uključivana je postavka da razumijevanje svijeta nije moguće uz zanemarivanje ili isključivanje bilo kojeg njegovog dijela, neovisno o tome koliko on bio mali […]
Po konciznosti i nekim formalnim osobinama zapisima su slični natpisi, koji se pojavljuju najviše na stećcima, a zatim na crkvenim građevinama, sudačkim stolicama, mauzolejima, kaznenim pločama, itd. I kao što pisac zapisa na marginama svojih ili tuđih knjiga mora u nekoj mjeri da se drži izvjesnih pravila u formiranju rečenice, proporcija i sadržaja zapisa, tako i pisci epigrafa imaju prilično […]
Britanski pisac Lawrence Durrell (1912-1990) je izmedju 1949. i 1952. godine bio ataše za štampu u britanskom poslanstvu u Beogradu. Anne Ridler Britansko poslanstvo, Beograd [1949] Draga Anne, Kratko se javljam iz ovog nemirnog kraja da te upitam kako si i šta pišeš—uprkos tvom strpljivom petogodišnjem planu za materinstvo. Mi smo putovali dosta naporno cijelu prošlu sedmicu. Najnapornije putovanje bilo […]
Bosna. Novembar. Planinski putevi Grle zemlju dok u savršenom skladu dugo I strasno opšte sami sa sobom idući amo-tamo, Uravnoteženi na kamenim eskarpama, lutaju i vrludaju Preko transverzala oblaka: po njima gaze Zaprege mazgi poput kukaca upregnutih u zvono Na lisnatom bridu zimskog neba, I najzad dolje u ovo krilo od kamena Izmedju četiri slapa od stijena: grad Nastanjen snenim […]
Odranije sam planirao da odem pješke u nepoznatu istočnu Bosnu za vrijeme kratkih novogodišnjih praznika. Iz školskog atlasa sam precrtao glavna obilježja planina, rijetkih gradića i sela i krivudavu nit puta izmedju Sarajeva i Višegrada u gornjem toku Drine. Sve drugo je potisnulo uzbudjenje da ću napokon krenuti na istraživanje u unutrašnjost. Posljednjeg dana pedesetih godina popeo sam se uz […]
Još 1991. godine, bilo je prilično očito da Bosna i Hercegovina, tada jedna od šest jugoslovenskih republika, neće preživjeti raspad Jugoslavije bez eskalacije nasilja. Pitanje o kome se raspravljalo na nekoliko javnih skupova u Sarajevu te godine još uvijek zvuči primjereno: da li se rat od 1992-5 mogao izbjeći i da li se mogla postići relativno mirna tranzicija ka nezavisnosti […]
Svi vele kako sam ja dragocjen svjedok. Čega? Istine, veliš? Istina nije više gola. Odjevena je u modnu kolekciju kreiranu u nekoj Aveniji sunca i potom sašivenu u nekoj Jamarti, San Singu, Getucipalgi. Istina nije više očita. Slična je profinjenom lažnom nakitu na nekoj bajoslovno bogatoj ženi. Ti znadeš da je lažan ali šutiš svjestan da si ona može priuštiti […]
Onkraj svega nezbiljnoga Ništa jedina je vjerojatnoća – otkriti mrtvi kut projektila haubice upaliti signalno svjetlo kad snajperist okom trepne – Suludne prosudbe Što uvjetnim se udvaraju mišićima – kao da bi tijelo bilo kadro apsorbirati udarac i učiniti da mozak razbaštini bol kad utroba se digne poput tijesta i slana korica oblikuje na gorećim drhtavim usnama – Svijest uzalud […]
Pred tisuću i jednu noć U gradu u kojem su svi prozori imali glaukom I glad bila ljudožder što plesao je u mozgu, Krao sam pohlepno svijeće i žigice Da prepisujem predsmrtno izdanje “Vlati trave” minijaturnim slovima Nekog inog jezika i učinim lakšim U izandjaloj polivinil torbi kad ga budem vukao Preko puščanim prahom zaprašena polja. Moji Barthelmi i Malamudi […]
Uvijek postoji mogu!nost da se kaže DA ili NE. – Hana Arendt Kada sam tragala za odgovorom zašto mi je pitanje gra!anske hrabrosti postalo jedno od najvažnijih, analizirajući sopstveni život i doga!aje, stigla sam do iskustva koje me je odredilo možda već sa šest godina. Toliko sam imala kada me je majka, koja je tada već šesnaest godina pokušavala da […]
Nikto ne zna gdje je ona Malo znamo al je znano Iza gore iza dola Iza sedam iza osam I još huđe i još luđe Preko gorkih preko mornih Preko gloga preko drače Preko žege preko stege Preko slutnje preko sumnje Iza devet iza deset I još dublje i još jače Iza šutnje iza tmače Gdje pijetlovi ne pjevaju Gdje […]