Tražeći ko zna šta nabasao sam na komplet luksuznog srebrenog escajga potonulog na dno posljednje kutije s nepotrebnim stvarima. Ne paše ni uz šta u mojoj kuhinji i mom životu osim uz davne majčine predstave o mojoj budućnosti.
svoditi račune, prijatelju, jer svako zrnce u pješčaniku ionako padne na svoje mjesto. Ono što je nekad boljelo sad nam je tuđe: proteklo je kao film na platnu dok smo, grickajući košpice, sjedili udobno zavaljeni u svoje snove. Ali kad se nakon predstave svjetlo upali, ostane mučan osjećaj: poput ljuspi prazni dani, i ispremetani. Nikad nam nije bilo potrebno ništa […]
bila je takva zima da su se labudovima opne lijepile za zaleđenu Vltavu. I nikako nisu mogli odletjeti iz mog sjećanja. Kao ni ti. Na takvoj hladnoći – niti je više boljelo niti je moglo zarasti. Valjalo je čekati.
Pokrivala se dekom preko glave. Govorila je: Iako vidim pupoljke na granama, proljeće više nikad neće doći. Ponekad nije imala snage ni da se javi na telefon. Čekao bih pred vratima, nije otvarala. Šutke bismo sjedili, ona s jedne, ja s druge strane – čekajući da se nešto dogodi. I događalo se: proljeće je, usprkos svemu ponovo dolazilo. Skupljala bi […]
Sa ovo malo beskraja što te okružuje, u svakom slučaju ne možeš biti zadovoljna. Jer, ti si snažna i slavična, Ne bez pedigrea. U duši čikme nemaš. Htjeli bi te slomiti, ukalupiti, sviknuti na bol. Od tebe napraviti lutku, sa ograničenim pokretima u glavnim zglobovima. Što ti je teže, duša ti sve ljepše miriše. Dukati u očima blješću. Kada ti […]