Svezak 04 Br. 2 (2009): April

- Pismo prvom čovjeku čiju smrt sam vidjela

Nisam ni znala tvoje ime, ali postao si dio moje duše u trenuku svoje smrti. Bilo mi je šesnaest godina i rat u Bosni je tek počeo. Obična šetnja gradom je bila kao igra ruskog ruleta. Svaki korak je mogao biti posljednji i smrt se činila neminovnom. Usprkos tome, iskušavali smo svoju sreću u svakodnevnim potragama za vodom i hranom.  []

- Ljudima iz Sarajeva

(pozdrav) Dvadeset godina prije prvih višestranačkih izbora gledajući užarenu cestu uz more dok poput špagete nestaje usisana točkovima pored očevog oznojenog ramena uzimao sam lekcije o životu Upitah zašto povremeno (bez razloga) trubi autima koji idu u susret i isto tako bez razloga trube Tako se pozdravljamo reče i oni su iz Sarajeva Bio sam zadovoljan objašnjenjem i često bih  []

- Kritika čistog uma

Učili su nas kakva je klima u Etiopiji, koliko ima ovaca na Novom Zelandu. Učili su nas kolika je površina SSSR-a i sa kojim zemljama graničimo. Kad mi je susjed došao na vrata u čizmama, a ne u kućnim papama kao nekad, pomislio sam: površina SSSR-a promjenljiva je kao broj ovaca na Novom Zelandu. Kad mi je susjed došao na  []

- Spasić (više od igre)

Adinu Dok je zemlja u kojoj sam rođen prinudno prizemljavala, rasli su nam životni i fudbalski apetiti. Gluhi i slijepi za pitanja koja su nam doslovno eksplodirala pred očima, kontemplirali smo zvjezdanu budućnost za sebe, za potomstvo, za naše prvotimce. Na pitanje zašto u centru odbrane drži igrača koji tamo ničim ne pripada, (pored toliko očigledno boljih) tadašnji trener reprezentacije  []

- Prijatelji u svemiru

Oni koje znam ostarjeli su, raseljeni prijatelji. Rđa snijeg u Švedskoj, sa druge strane globusa sitne elektronske poruke: ili jest požar il` nije požar. Nijedna vijest nije vijest, sve su već čuli moji umorni prijatelji. Jedino je uspomena novost za koju još imamo radoznalosti. Uspomenama prilazimo bez sumnje, ali pažljivo. Kao kad smo u našoj ulici učili zalutalu mačku, crnu  []

- Ponestaje prostora

Zemlja je uradila svoje. Ne bismo se mi toga sjetili, brat i ja, ali prijatelj nam kaže: “Smrš'o vam je otac.” …? “Sleg'o mu se mezar!” Bili smo kod grobara, naručili nišane. “Ništa ne brinite”, rekao je, “sve će u redu da bude.” Ali mi smo tražili čvrste, nismo za cijenu pitali. “Ne bojte se, ovi su dobri, od mermera  []

- Voliš?

To je tajna misao, najmanji crv Što gricka polako i zagrijava krv. Kako? Sa trepavice snova malo praha Na slučajni osmijeh mokar od straha Sivo i kruto iz glave krade Iz misli se rađa, živi od nade Šta? Purpurni osmijeh raspjevanog vjetra Snježna bjelina mjesečevog spektra Sitna kap koja promijeni svijet Na nebu skriven, zvjezdani cvijet Zašto? Vidim: kiša i  []

- Ko smo mi Bošnjaci?

Ko smo mi Bošnjaci muslimanske vjere i šta mi želimo u našoj domovini Bosni i Hercegovini, u regiji s kojom smo svojim porijeklom i historijom povezani, i u Europi kojoj geopolitički i kulturno pripadamo? Kad se radi o identitetu naroda i karakteristikama koje ga definiraju, tada se moraju razlikovati dvije vrste fenomena. Postoje oni fenomeni koji čine supstancijalnu osnovui i  []

- Bosanac na univerzitetu Wilberforce

Kad je riječ o neizbrisivim sjećanjima, ovaj košarkaški trenutak biće mnogo manje traumatičan od onog prvog. Elmiru Brkaniću će večeras, 13. februara, biti odata počast na terenu u areni “Gaston Lewis” Univerziteta Wilberforce. U ovoj Noći studenata 4. godine, ovaj dvometraš, krilo iz Bosne, odigraće vjerovatno svoju posljednju utakmicu za Buldoge u susretu sa ekipom Point Park Univerziteta u Pittsburgu.  []