Članci

JUTRO U STABLIMA

U silnoj i sitnoj prašini Što osipa se sa plavog vodoskoka Na dlane moje vrelog maka Ocvale grane mraka već zrelog I rane prerane i vrane Od skoka što nikad pasti neće u slasti Cvijet smijeha iščezlog Žive želje bose I ima vlage drage dubina tamnog oka I otrova vlati još budne jesenje kose I nešto od ruku povjerenja što  []

POZIV

A sada hajdemo konačno sada pođimo jasno u onaj hod nevidovni konačno sada tamo tu je u torbi hljeb i kamen tu je nož i srce hajdemo pođimo tamo gdje ne znamo sjećanjem da ikada smo i ičim bili odakle smo tamo zaista odavno u sebe ovakve došli u sebe ovakve kakvi se nismo ni skrili ni snili na duboko  []

SUSRET SA HIDROM

OKO Između vala i vala između zala bez tla bez korjenja u ovome modrom u ovome sivom u ovome crnom gorkoga gorenja procvjetaću pjenom bijelom rumenom zlokobno oko nikada vise neće me poznati    

ZAPIS O NADI

A ovo pisa Sužanj koji se ne raduje Nek bude potonji sužanj Što izgubio nadu je    

USPAVANKA

Kako si nježan i krhak I kako si lijep i čist Kao svako dijete kad se rodi Kosa ti je zasvilila i orosila Kao lišće mlade stabljike u aprilu Usne su tvoje pupoljak ruže još nerazvijen Ruke kao plavi nagovještaj zore Noge o jadniče kao do i nemaš To su dva ljiljana samo za tetošenje Pa kako ćeš u svijet  []

Tajna

Kao ptica sjedi Na desnici Ruci Jao Odletje mi Ptica  

Ruka

Ova ruka kaže ti da staneš i zamisliš se nad svojim rukama  

S Podignutom Rukom

S podignutom rukom do beskraja neba Znamenjima veljim oko sebe velim Sva nasušna slova spletena od greba Što me zaustavi u kretanju bonom Bol da pojača na putu Ka onom Stani Velim suncu Što tjeme mi prži Velim zemlji čvrsto što me drži Velim danu što opet odlazi Velim zmiji drevnoj što okolo plazi Velim Pametaru Što gori i plamti  []

Prepoznavanje

A na dnu smrti boje će ubo biti bolje  

Slovo o čovjeku

PRVO Satvoren u tijelu zatvoren u koži Sanjaš da se nebo vrati i umnoži Zatvoren u mozak zarobljen u srce U toj tamnoj jami vječno sanjaš sunce Zarobljen u meso zdrobljen u te kosti Prostor taj do neba Kako da premosti? DRUGO Zatvoren u rebra zarobljen od srebra I kad si visokan bjelji ni od sebra Satvoren u tijelu zatvoren  []

Kompas

Gore je Polarna zvijezda A dolje Venera Onamo Vjetar sjeverni A tamo Južni Ko će mi kazati gdje je Pravac Ljubavi A gdje Pravac Smrti  

Sirene

Dođi čovječe slavni O velika ahejska diko Dođi Zar tvoje se srce veliko Što okamenilo je na Troji Zar se to srce kameno Pjesme ove boji Dođi čovječe slavni  

Most

Sanjah Da ću jednom Izgraditi Most Do sunca Al od želje Osta temeljac u dubini srca  

Vertikalno i horizontalno

Kako vriskove da zakopamo duboko u zemlju zaborava Da nas ne dostignu na ovim teškim putovima Kako da skupimo sve drage riječi i osmijehe u ove tijesne torbake Kako da potkujemo što otpornijom kožom ove ranjave noge Za nama neka ostane tuga i sve njezine druge I neka umjesto baklji pohoda u ovom mračnom tijestu nepoznatog Sve dublje i dublje  []

Dan odmora dan sedmi

Knjiga postanka Glava prva U početku ti stvori nebo i zemlju A zemlja bješe bez obličja i pusta I bješe tama nad bezdanom I ti reče Da bude svjetlost I bi svejetlost I vidje ti da je svetlost dobra I rastavi od nje tamu I svjetlost nazva dan a tamu nazva noć I bi veče I bi jutro Dan prvi  []

Putovi

Ti si nakanio da mene nema i pod svaku cijenu Ideš prema meni. I u jurišu Smijući se i plačući Pred sobom Sve čistiš I ništiš Ti si nakanio da me pod svaku cijenu uništiš Ali nikako da nađeš Istinski put Do mene Jer Ti poznaješ uklesane i utrte pute I niti ijedan drugi (A mali su zapravo i jalovi  []

Kirka

Ona odavno eno glasno već pjeva A ne znamo zapravo ni ko je ni šta je I kad pojedemo dobro pečene kolače i slasne Koje nam sama mijesi i služi Bičemo pretvoreni u lavove vukove svinje Životinje divlje bez njigove divljine Zadržaćemo sve ono što nas inače krasi Ljudska pristojnost Hrabrost trenutnu Kičmu savitljivu I još onu kukavnu nadu Bičemo  []

Razgovor

To R. Konstantinović Htio sam da slušam da čujem da razumijem razgovor jednog talasa i jedne školjke A oni mi rekoše Lijepo, a jesi li slušao čuo razumio razgovor onih koji hodaju uspravno kao i ti onih koji se dižu nebu pod oblake kao i ti a ptice nisu kao ni ti spuštaju se na dno mora kao i ti  []

Gorčin

Ase ležit Vojnik Gorčin U zemlji svojoj Na baštini Tuždi Žih A smrt dozivah Noć i dan Mrava ne zgazih U vojnike Odoh Bil sam U pet i pet vojni Bez štita i oklopa E da ednom Prestanu Gorčine Zgiboh od čudne boli Ne probi me kopje Ne ustreli strijela Ne posječe Sablja Zgiboh od boli Nepreboli Volju A djevu  []

Slovo o čovjeku

PRVO Satvoren u tijelu zatvoren u koži Sanjaš da se nebo vrati i umnoži Zatvoren u mozak zarobljen u srce U toj tamnoj jami vječno sanjaš sunce Zarobljen u meso zdrobljen u te kosti Prostor taj do neba Kako da premosti? DRUGO Zatvoren u rebra zarobljen od srebra I kad si visokan bjelji ni od sebra Satvoren u tijelu zatvoren  []