“K&T Meets” moja je omiljena mesnica na Broadwayu, u Astoriji. Podsjeća na one naše u vitezima i maglajima. Razlikuje se najviše po tom što je u zajedničkom vlasništvu šestorice-sedmorice emigranata – Grka i Rumuna – koji, osim kvrgavog engleskog, govore i mesarski žargon svih balkanskih jezika, uključujući i mađarski, jer su im mušterije, recepti za mesne prerađevine i hrana koju […]
Miloradu Pejiću Ustajem iz kreveta – prvi korak u novi dan i tijelo začas preplavi sjeta čim se dotakne zemlje, strese se i zacvili kao avion u osunčano zimsko poslijepodne u trenutku slijetanja, kad ga na pisti poljubi vlastita sjena. © 2011 Saša Skenderija RT DOBRE NADE (Tešanj, Bosnia and Herzegovina: Grafik-komerc Tešanj 2011)
Razmišljam nešto – koliko je žalosno malo džankija i alkoholičara među savremenim američkim NPR* pjesnicima, čak i običnih pušača, i koliko je žalosno puno nepušača, vegeterijanaca, globetrottera i ekoloških aktivista. Koliko je urednika poetskih časopisa i non-profit izdavača među svim tim award-winning autorima prigradskih i koledžtaun opusa, višestruko razvedenih i oženjenih ex-hipija, vlasnika isplaćenih hipoteka s tavnjacima, koliko je puno […]
Adinu Dok je zemlja u kojoj sam rođen prinudno prizemljavala, rasli su nam životni i fudbalski apetiti. Gluhi i slijepi za pitanja koja su nam doslovno eksplodirala pred očima, kontemplirali smo zvjezdanu budućnost za sebe, za potomstvo, za naše prvotimce. Na pitanje zašto u centru odbrane drži igrača koji tamo ničim ne pripada, (pored toliko očigledno boljih) tadašnji trener reprezentacije […]
Asja P, djevojka sa psom: ponekad je sretnem kad izvodi u šetnju svog fino dresiranog irskog setera. Otac joj je bio filozof, znani sveučilišni profesor, pa pretpostavljam da je kćeri jedinici dao ime po Asji Lacis, svojedobnoj ravnateljici kazališta u Rigi. Zbog strastvene ljubavi prema Asji Lacis, naime, židovski mistik Walter Benjamin napustio je ženu i počeo se zanimati za […]
Noćna panorama Sarajeva objektivizirana bljescima eksplozija, barutnim fleševima, igrama silueta u kojima tek inercija oka razaznaje nekadašnje forme (priziva u sliku treperave gradske gabarite, narančasta neonska korita, večernja crescenda automobilskih farova koji na preeksponiranim fotografijama na razglednicama izgledaju kao beskonačne fluoroscentne zmije). Ali tek na ovoj mogućoj razglednici doslovno je uhvaćeno proticanje vremena, pa izgleda kao da grad plovi, u […]
Promijenili smo se? Malo, takorekuć neznatno. Svijet se promijenio. Ja sam ostao isti: živim u promjeni i znam o tebi sve što se o tebi uopće može znati, sve osim adrese, grada u kojem živiš, tvoje djece, jezika na kojem ispunjavaš formulare, kamo ujutro odlaziš i komu se uvečer vraćaš – to ne znam, ali pretpostavljam (umijem si to dočarati […]
Svu noć je padala kiša da bi jutros osvanuo prvi snijeg. Zato je u buffetu ugodno: možeš srkati toplu kavu i gledati kroz izlog na ulicu. Bjelina potcrtava oblike, pokrete, finu dnevnu mehaniku. Tu u bašti, gdje je ljetos bio razapet ogromni video-ekran, ostao je prazan čelični ram. U kadru, sasvim slučajnom, zima: oblak pare iz hotelske kuhinje, bijeli golf […]