Ja sam vjerni rob ljepote… Kad mi majka život dala,

S oblaka je vila pjesme nad bešiku moju pala

I cjelovom, štono pali kao tropsko sunce vrelo,

Taknula u usne moje i djetinsko sitno čelo;

Zato vazda na mom čelu vječnog aška misli gore,

A usne ih pjesmom zbore…

Ja sam vjerni rob ljepote… Duša čista poput lijera

Od iskona plivala mi u muzici šumskih sfera.

Nju anđôska ta muzika svojim medom opila je,

Zato vazda duša moja s tajne čeznje podrhtaje,

Pa me goni, da u žice lake harfe prstom diram

I ljepoti himnu sviram…

Ja sam vjerni rob ljepote… Slikar mi je bujna mašta

Njezin kist je krilo lune, atelie – čarna bašta.

U toj bašti na sve strane od boja se miris krili

I ko sunce u Perzeju sjaju slike i profili,

A ja samo u peru ih na hartiju b'jelu šljevam:

Hej, ja slikam, sviram, pjevam!…

The preceding text is copyright of the author and/or translator and is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License.