G. Christian Schmidt 25. septembar 2021. godine Visoki predstavnik

Ured visokog predstavnika Sarajevo, Bosna i Hercegovina

Vaša ekselencijo,

Obraćamo Vam se pismom u vezi s pitanjem od velike zabrinutosti. U entitetu Republika Srpska osuđeni počinioci i drugi koji su počinili zlodjela se po pravilu glorificiraju dok se preživjelima zabranjuje ili se energično odvraćaju od postavljanja spomen obilježja žrtvama. Ključno je, u smislu vladavine prava, restorativne pravde i pomirenja, braniti ljudsko pravo na istinu ¹ i ljudsko pravo na memorijalizaciju. ²

Preživjelima iz koncentracionog logora Omarska u općini Prijedor, na primjer, se ne dozvoljava postavljanje spomen obilježja žrtvama. ³ Omogućeno im je samo okupljanje na licu mjesta u trajanju od nekoliko sati jedan dan svake godine kako bi održali komemorativne govore i položili cvijeće pred ozloglašenom bijelom kućom gdje su zatočenici mučeni i ubijani. Njihova nastojanja da sačuvaju bijelu kuću i okolno zemljište i da naprave spomen muzej i edukacioni centar se blokiraju. U okolnom gradu Prijedoru postoji spomenik borcima Bosanskih Srba, ali se tamo članovima porodica zabranjuje postavljanje spomen obilježja žrtvama, uključujući više od 100 djece koja su ubijena.

Nadalje, najmanje 122 zatočenika u koncentracionom logoru Barutni magacin, u blizini Kalinovika, su prisilno odvedena na egzekuciju 5. augusta 1992. godine. 42 žrtve još uvijek nisu pronađene ni identificirane. Članovi porodica traže da se objekat Barutnog magacina zaštiti i da se spomen muzej osnuje u glavnoj zgradi na ovoj lokaciji koja se koristila za držanje zatočenika, ali su njihovi naporni onemogućeni. Vašoj pažnji ne bi smjelo promaći da na ulazu u Kalinovik, tačno uz put od logora, posjetioce dočekuje trometarski mural generala Mladića koji salutira, mural koji pomno čuva impozantna čelična ograda. ⁴

Tražimo da pružite podršku preživjelima i članovima porodica u njihovim nastojanjima da se uspostave spomen mjesta tako što ćete iskoristiti svoje bonske ovlasti i uspostaviti zaštićena nacionalna spomen mjesta na ovim “mjestima bola” ⁵ gdje su počinjena zlodjela. Predlažemo da ova spomen mjesta uspostavite na mjestima kao što su Omarska i Barutni magacin na sličan način kako je uspostavljen Memorijalni centar Srebrenica. Memorijalni centar Srebrenica je uspostavljen u periodu između 2000. i 2007. godine na osnovu četiri odluke koje su donijela četiri visoka predstavnika koji su se sukcesivno smjenjivala na toj poziciji. ⁶

Postoje brojna druga mjesta gdje su počinjena zlodjela u Keratermu i Trnopolju (u općini Prijedor), u kući u Pionirskoj ulici, kući na Bikavcu i mezarju Stražište (u Višegradu), te na raznim lokacijama u Foči koje je također potrebno zaštiti u skladu sa željom udruženja preživjelih.

Još jedna lokacija koju je potrebno označiti i zaštiti je bivša Koštana bolnica (trenutno napuštena), mjesto koncentracionog logora u Stocu gdje je uništena ploča posvećena žrtvama. ⁷ Udruženja preživjelih su tražila da se ovo mjesto zaštiti kao spomen mjesto, ali su spriječeni u svojim nastojanjima. ⁸ Prema Presudi Pretresnog vijeća MKSJ-a, HVO [Hrvatsko vijeće obrane] je izvršilo prenamjenu Koštane bolnice kako bi se koristila kao mjesto nezakonitog zatočenja Bosanskih Muslimana iz ove zajednice, zatočenika koji su bili izloženi redovnom teškom premlaćivanju seksualnom zlostavljanju i ubistvima. Šest visokih dužnosnika Herceg-Bosne je osuđeno za učešće u zajedničkom zločinačkom poduhvatu s ciljem da se protjera muslimansko stanovništvo sa teritorije na koju je Herceg-Bosna (kao dio “Velike Hrvatske”) ⁹ polagala pravo. Koncentracioni logor u Koštanoj bolnici u Stocu je bio dio ovog eliminacionističkog zločinačkog poduhvata.

Danas, unatoč nedavno donesenom zakonu protiv negiranje genocida i protiv glorifikacije osuđenih ratnih zločinaca, brojne provokativne statue, ploče, plakati, murali i slogani u Republici Srpskoj i dalje ukazuju na to da su počinioci genocida i drugih zločina heroji. Statue u Prijedoru, Bijeljini te na drugim mjestima, javno veličaju “srpske branioce” ili “srpske borce”. Ne mjestu sa kog je mural Ratku Mladiću uklonjen u Foči, prateći slogan —govoreći o Mladiću— glasi: “U vatri i oluji tvoje ime Republikom Srpskom bruji”. ¹⁰ Još jedan plakat na kom je prikazan general Mladić je službeni i trajni inventar na zgradi općine u blizini spomenutog slogana u Foči. Pored toga, 25. avgusta se u Višegradu pojavio mural na kom je prikazana Mladićeva šapka sa sloganom “Tvoja časna borba, naša vječna sloboda”. ¹¹

Veličanje ratnih zločinaca, slavljenje njihovih zločina i zabranjivanje spomen obilježja za žrtve u Republici Srpskoj se mogu posmatrati kao strategija zastrašivanja i ponovne traumatizacije preživjelih kako bi se spriječio njihov povratak u domove i zajednice iz koji su nasilno protjerani. Na taj način, Republika Srpska nastavlja s provođenjem svojih osnivačkih nastojanja, započetih 1992. godine, da se ostvari etnička homogenosti, gnusnih nastojanja koja su presuđena kao genocid i zločini protiv čovječnosti. Takve prakse predstavljaju kršenje Aneksa 7 Dejtonskog sporazuma kojim se osigurava pravo na povratak izbjeglica. ¹²

Pored toga, negiranje genocida, glorificiranje ratnih zločinaca, i slavljenje genocida, jesu jasni pokazatelji da bi se zlodjela mogla ponoviti. ¹³ Ovo pitanje je od najveće hitnosti. Takve negatorske prakse zatvaraju mogućnost restorativne pravde i onemogućavaju budućnost preživjelima. Zaštićena nacionalna spomen mjesta koja mi predlažemo bi se samim svojim postojanjem odupirala negiranju i počela podizati nivo spoznaje i mijenjati društvenu svijest u Republici Srpskoj u pravcu mogućnosti pomirenja.

U svojim javnim nastupima aludirali ste na istinske napore u Njemačkoj da se izađe na kraj s prošlošću. Postojao istinski javni konsenzus u pogledu potrebe da se osiguraju spomen za žrtve holokausta i protiv fašizma. Od “Spomenika ubijenim Jevrejima Evrope” u Berlinu, preko “Spomenika protiv fašizma” u Hamburgu-Harburg, do “Stolpersteinea,” Njemačka je prihvatila oblike memorijalizacije koji imaju duboki smisao. Uz Vaše korištenje bonskih ovlasti, vjerujemo da će zaštićena nacionalna spomen mjesta kojima se priznaju progon i patnja žrtva genocida uskoro postati realnost u Bosni i Hercegovini.

Hvala Vam na razumijevanju. S poštovanjem,

Radnu grupu za Bosnu i Hercegovinu

Prof. dr. David Pettigrew, profesor filozofije i studija holokausta i genocida, Državni univerzitet Southern Connecticut, Upravni odbor Studijskog programa za proučavanje genocida na Univerzitetu Yale,

Kenan Arnautović, M.D., Memphis, Tennessee,

Esad Boškailo, M.D., Associate Professor of Psychiatry, University of Arizona, Phoenix Medical School,

Mirsad Čaušević, Survivor of Omarska and Manjača Concentration Camps, Akif Cogo,  St. Louis Bosnians Inc.,

Almira Delibegovic -Broome QC, United Kingdom,

Azem Dervišević, Business and Community Entrepreneur, Cambridge, Massachusetts, Prof. Emir Festic, MD, MS, Ponte Vedra Beach, Florida,

Mead Mišić, Attorney, Boston, Massachusetts,

Patrick McCarthy, Director Medical Center Library, Associate Dean University Libraries, St. Louis University,

Dijana Mujkanović, Ph.D., Candidate, University of Pittsburgh,

Djenita Pasic, Attorney at Law, Louisville, Kentucky

uz dodatnu podrsku

Adil Kulenović, predsjednik Kruga 99, Satko Mujagić, Guardians of Omarska,

Bakira Hasečić, Predsjednica, Udruženje “Žena – žrtva rata”,

Ida Sefer, M.S.W., M.A., President of the Board,

Bosnian American Genocide Institute and Education Center, Chicago, IL, Samir Vranović, Predsjednik, Udruženja Istina Kalinovik 92,

Halida Konjo-Uzunović, Predsjednica, Udruženje žrtava rata Foča 92-95,

Jasna Causevic, Genocide Prevention and Responsibility to Protect, Society for Threatened Peoples (STP), Germany

Prevod: Elharuna Rizvanbegović

The preceding text is copyright of the author and/or translator and is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License.