Smrkava, a na zapadu, nečija noga
gurnula krčag s vinom koje se prolilo vidikom.
Mlad mjesec kao rogovi s kacige u kojoj,
na filmovima, Mojsija prikazuju. Miriše borovina
na smjesu limuna sa tamjanom

Na straži borac, dugačak, i krt ko slamka ražana.
Krt od mladosti i ljubavi. Pomno izvlači iz njedara
bijelu žensku bluzicu. I zagnjuruje u nju lice.
Dugo joj miris pije. Tih pet-šest grama tekstila
mogao bi provući kroz burmu vjenčanu

Prizor, božanski neiskaziv. Reći ga riječima
bilo bi što i težinu zrake sunčeve
na terazijama izmjeriti.
Odjedamput, od svega, od vinskog zapada
od rogatog mlađaka, od ženske bluzice
po čijemu se mirisu, kao po koncu, izlazi iz pakla—
odjednom, od svega toga, lakše mi je na duši.
I lakše na svijetu

Znaš i dalje da na zemlji postoji
rat kao crno klupko. Al s njime bi se duša
igrala kao mače. Smrt se i dalje kroza sve providi.
Ali ne kao prćasta lubanja kroz kožu lica.
već kao sjemenka kroz zrno grožđano:
čini ga čarobnijim

Published with the permission of the author

The preceding text is copyright of the author and/or translator and is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License.