Pred tisuću i jednu noć
U gradu u kojem su svi prozori imali glaukom
I glad bila ljudožder što plesao je u mozgu,
Krao sam pohlepno svijeće i žigice
Da prepisujem predsmrtno izdanje
“Vlati trave” minijaturnim slovima
Nekog inog jezika i učinim lakšim
U izandjaloj polivinil torbi kad ga budem vukao
Preko puščanim prahom zaprašena polja.

Moji Barthelmi i Malamudi ostavljeni iza,
I moji Styroni, Bellowi, Doctorowi, sad
Na prodajnom stolu do rajčica i običnoga graha.

Dijelci i komadi mojega života
Prodaju se pored blatnjavoga puta.

© 2006 Mario Suško

The preceding text is copyright of the author and/or translator and is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License.