Svi vele kako sam ja
dragocjen svjedok.
Čega? Istine, veliš?

Istina nije više gola.
Odjevena je u modnu kolekciju
kreiranu u nekoj Aveniji sunca
i potom sašivenu u nekoj
Jamarti, San Singu, Getucipalgi.

Istina nije više očita.
Slična je profinjenom lažnom nakitu
na nekoj bajoslovno bogatoj ženi.
Ti znadeš da je lažan ali šutiš
svjestan da si ona može priuštiti
nepatvoreni ili ne želiš znati
budući bi ona što god ti kazao
uvjerila ine osobe kako je zbiljski.

Istina nije više pravda
budući potonja ne podrazumijeva
prikladnu sukladnost sudbina.
Istina je zbilja na terenu.

I tamo na terenu gusak odbija
odletjeti na jug jer je netko posadio
dvije prekrasne plastične guske
kako bi ljepšim učinio ribnjak.

Otkrivaš li stanovitu gorčinu
u ovomu? Doista? Imaš pravo.
Ćutiš li da u ovom što govorim ima
poetske istine? Nema? Imaš pravo ponovno.

© 2006 Mario Suško

The preceding text is copyright of the author and/or translator and is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License.