1. Kad polazi djevojka

Naša seko, naša drugarice,
ti polaziš, a naske ostavljaš.
Je l’ ti žao, vesela ti majka,
je l’ ti žao što se rastajemo?
-Žao mi je, moje seke mile!
Žao mi je drva i kamena,
a kamo li u selu drugara.
Seke moje, zbogom ostanite!
-U dobri čas, naša sejo mila!
Svaka seki drago milje daje,
drago milje po kitu cvijeća:

-Na ponesi svome suđeniku
Sitnu kitu mirisli cvijeća:
miloduha da se milujete,
karanfila da se ne karate,
ljubičice da te često ljubi,
da te ljubi kadgod se probudi.

Iz Bosne

Lirske narodne pjesme:
Antologija
Dr. Tvrtko Čubelić
4 izd.
Zagreb, Vjesnik: 1963, s. 82

2. Mladoženji

Mile konja na Bosni potkiva:
ne kuje ga, čim se koji kuju,
već ga kuje srebrom i olovom.
On ga kuje, konj se nogom baca.
Mile konju potiho govori:
– Stani, konju, stani, dobro moje!
Ako, konju, dobro dovedemo,
b't će dobro i mene i tebe!
Oplest će ti jasle javorove,
metat će ti smilja i bosilja,
dan da jedeš, dva da se igraš,
-Ako l’, konju, hudo dovedemo,
bit će ludo i mene i tebe!
Oplesti će ti gorke čemerike,
dan da jedeš, a dva da boluješ.

Iz Bosne

Lirske narodne pjesme, Antologija, prired.
Tvrtko Čubelić, Zagreb, Moj biblioteka, 1956, s. 64

3. Kad se darivaju svatovi

Boga moli lijepa đevojka:
«Daj mi, bože, da ogrije sunce,
da ja svoje iznesem darove,
su čime ću darivat svatove:
starom svatu konja i sokola,
svekru babi svilu i kadifu,
sjajne toke svom milu đeveru,
svekrvici zlatna boščaluka,
zaovici srmali jagluka,
svome dragom od zlata jabuku,
da mu panem na bijelu ruku,
da ga ljubim kad god se probudim.»

s. 19, #5
Narodna književnost, Bosanskohercegovačka književna hrestomatija, Knj. II.
Dr. Hatidža Krnjević, Đenana Buturović, Dr. Ljubomir Zuković,
Sarajevo: Zavod za izdavanje udžbenika, 1972, s. 19 #5

The preceding text is copyright of the author and/or translator and is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License.