Teško upamtim išta od jučerašnjeg dana ali se
prošlosti jasno sjećam. Rane godine prve tonu
u toz ljudskog vijeka isto ko što se čađ sunca
i zemlje crvenice sliježe u maslinovom ulju.
Ostalo nema ukusa.

U oktobru smo redovno kasnili iz škole kradući
usput najslađe grožđe već oglodanog ljeta.
Iznenadni udar vjetra razljuti stršljenove…
Davno sam otišao i dugo se po svijetu potucam
ali Tuzla još uvijek preteže, tone na dno ko živa.
U njoj sam potrošio osam od devet mačijih života.

The preceding text is copyright of the author and/or translator and is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License.