Maku Dizdaru

Ko što tibetanski nomadi biraju poglavicu
bacanjem kocke u kojem pobjeđuje onaj
koji na kocki izgubi, dopalo mi je da poslije
tebe nastavim čekati Bogumile. Da uvijek
ima neko ko će im u susret izaći na njima
razumljivom jeziku.

Svakoga dana otvorim djedovsku hižu,
iznesem smokve i natočim vino čitajući
kamen dok čekam Bogumile. Uživam u
svom poslu al vidim već da mi djeca stare
i da i moje na zemlji otiče vrijeme. Uskoro
ću ko i ti leći u hladnoću vasione i pokriti se
stećkom ko jorganom. Tražim zato nekog
da me odmijeni, nekog ko će vijekovima
čekati da mi jednoga dana u susret izađe
na meni razumljivom jeziku.

The preceding text is copyright of the author and/or translator and is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License.