Uhode Derviša Sušića prevela je na engleski Amira Sadiković te je djelo nedavno objavila Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Roman, koji je uvršten u kanon bosanske književnosti, predstavlja niz bilješki koje su napisali špijuni ili su o špijunima protežući se kroz dugu i složenu historiju Bosne i Hercegovine. Uhoda pokušava proširiti svoje znanje o zemlji koju on ili ona uhodi. Roman je tok dirljivih pisama, razotkrivajućih anegdota, tajnih ispovijesti te strastvenih razgovora mnoštva špijuna koji su došli u Bosnu kako bi je spoznali i izvijestili njene neprijatelje. Bilo da su to uhode iz Osmanskog carstva koji ulaze u Bosansko kraljevstvo u Srednjem vijeku, iz Austro-Ugarskog carstva za vrijeme osmanske vladavine, iz Gestapa tokom Drugog svjetskog rata, ili pak Evropljana koji su prezirali Jugoslaviju, njihova se izvješća muče sa problematikom poznavanja Bosne. Uhode su više znatiželjni negoli zainteresirani, te osjećaju bol ove granice znanja. Promatraju bez razumijevanja te žale za klonulošću svojih oštroumnih zapažanja. Zadatak koji su im postavili njihovi strani gospodari nije samo težak nego i nemoguć. Nesvjesni su činjenice da su i oni sami promatrani. Ima tu nečeg neopisivog kada je riječ o Bosni te ono postaje propast svakog špijuna čiju priču Sušić pomno pripovijeda. U njihovim pričama, Sušić dirljivo ukazuje na Bosnu, ukazuje na državu koju voli.

Ali, ja vam počeh – o suštini Bosne! Vidite, ta suština postoji, ali je još niko nije logikom spoznao. Svaka zemlja može se lako definisati sa nacionalnog, geopolitičkog, etničkog i kakvog hoćete stanovišta. Bosna – ne! A ipak posjeduje sve kontinuitete i kontinuelne prerogative države koja je imala godine sjaja i godine robovanja, veličinu jednog evropskog kraljevstva i bijedu rasitnjene osmanlijske provincije.

Prevod: Bojana Vuković

The preceding text is copyright of the author and/or translator and is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License.