to je moja rijeka
u njoj sam se prepoznao
tamo gdje su gusti šaševi pletenice sedrenih nimfi
što u augustu, kad padne vodostaj, pokazuju svoja bedra
po kojima hodaju užareni kupači dok madžar prska zrakom

to je moja rijeka
brza kao misao na onoga koga voliš
sposobna kao opal da mijenja nijanse
to je meandar u obliku šljaštećih vena
niz koje plove lađe drvenih rebara
a između njih sijevaju ulašteni riblji trbusi
s krljuštima većim od ljudskog nokta

to je moja rijeka
njena boja se rimuje sa atmosferom
pio sam je kao majčino mlijeko
skriven od metaka, gledao je kroz drhtave listove jasena
i divio se njenom živom plavetnilu

to je moja rijeka
u ratu, crta razgraničenja dvije strane svijeta
berlinski zid sa milijardu kapljica
kojeg smo sagradili u babilonskim stražarskim noćima
iz sve snage žudeći da ga razbijemo

to je moja rijeka
moja zemaljska zvijezda
ne tako slavna kao Guadalkivir
ali ipak teče kroz moje srce
savršeno opravdavajući svoje ime.

© 2007 Faruk Šehić

The preceding text is copyright of the author and/or translator and is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License.