od samoga početka trebao si znati
stvari nisu kakvima se čine,
premda i tad one jesu to što jesu –

pukom srećom prošao si brisanim prostorom
vođen iluzijom kako je ono što se ne vidi
paralelno onomu što je pred očima:

no pravi put, bio tamo ili ne,
tek je pokazatelj, i moguće ga je spoznati
samo ako se spozna opseg njegov:

ti ne vidiš tako daleko, i nikakav kompas
ne pomaže ti, poradi opraštanja, opisati
četiri strane svijeta sa zaboravljena raskrižja –

k tomu, jedna stvar uvijek ostaje
bez odgovora, koliko je netko voljan pamtiti
kako bi preživio ono što je izgubio –

poći ćeš dalje: to oporukom ti ostavljaju
oni kojih više nema, no moraš biti svjestan
pamćenje je samo beskrajna slijepa ulica:

Iz knjige pjesama Vrijeme zatvaranja, 2008 – © 2008 Mario Susko

The preceding text is copyright of the author and/or translator and is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License.