Knjiga postanka
Glava prva

U početku ti stvori nebo i zemlju A zemlja
bješe bez obličja i pusta
I bješe tama nad bezdanom
I ti reče Da bude svjetlost I bi svejetlost
I vidje ti da je svetlost dobra I rastavi
od nje tamu
I svjetlost nazva dan a tamu nazva noć
I bi veče I bi jutro Dan prvi

Potom stvori nebo I namjesti prestolje svoje
na njemu
I bi veče I bi jutro Dan drugi

I stvori zatim suho i nazva ga zemlja a
zborište voda nazva more
I reče da je dobro Pa zemlja pusti travu
i bilje što ponese sjeme
I drvo poče da rađa polodovima

I vidje ti da je dobro I stvori sunce i mjesec
i zvijezde
Da vidjela bude danju i noću

I bi jutro četvrti dan I ti stvori ribe u moru
i ptice na nebu
A peti dan stvori na zemlji sitne na zemlji sitne i krupne
životinje i zvijeri
I ti vidje da je to dobro I reče
Da načinimo čovjeka po obličju svojem
kao što smo i mi
Čovjeka koji će biti gospodar od riba
morskih od ptica
nebeskih i od stoke i cijele zemlje i svijeh
životinja
što miču se po zemjli

I stvori ti čovjeka po obliču svojem Stvori
muško i žensko
Stvori ih i blagoslovi I reče
Rađajte se i množite se
Tada ti pogleda sa svojih visina na ono
sve što si stvorio
Pogleda zadovoljno Lijevom se rukom
pogladi po bradi
a desnom po trbuhu I reče
Gle
Ovo je dobro veoma
I bi dan šesti

A ja pogledah okolo po zemjli
I vidjeh gdje voda zemlju proždire
Gdje sunce vodu pije vidjeh
Gdje zemlja vatru bljuje
Vidjeh zvijer na zvijer da ide
I čovjek čovjeku krv da proliva
Ja vidjeh zločin na sve strane
Ja vidjeh zločin koji ti stovri
Jer okusih plod od drveta znanja
Ja vidjeh jer oči mi se otvoriše
Pa zavriskah

Nije to dobro Nije to dobro Nije
Ova tvoja zemlja
Dobra je samo za tvoje kamenje

To bijaše dan sedmi Dan odmora

Iz Okrutnosta Kruga, Sarajevo, 1960

The preceding text is copyright of the author and/or translator and is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License.