noć polagano guši svjetlo
dana i ona zatvara knjigu
ruka joj ostaje lebdjeti nad naslovnicom
Povijesna početnica: kratak vodič

gledamo jedno drugo
kao da hoćemo upamtiti
izraz lica prije no što postane
vlastita sjena

krov je zgrade pougljenjen kostur
pod razreda posut udžbenicima
bilježnicama selo napol spaljeno
napušteno osim jednog tovara

što je u polju revao dok smo nas dvoje
dolazili cestom dvije životinje
prilazeći oprezno jedna drugoj
kako bi se po mirisu prepoznale

stavila je dvije ručne bombe
na klupu i ove mi sad izgledaju
poput golemih egzotičnih krušaka
kojima ćemo se pogostiti

Povijest nas treba naučiti
nečemu ali to nikad ne čini veli
ona povišenim glasom ja zurim
u školsku ploču i raspoznajem poruku

VRATIĆEMO SE

mučna mi misao nenadano
buja u želudcu već sam bio
ovdje i ona je već bila

ovdje zatvorila istu knjigu
kad sam rekao Ne čini to
jer nikad od nje ništa
ne naučimo ili sam to izrekao

prije ili poslije
nakon što je posegnula rukom
u džep i ja ju naslijepo ustrijelio
da izbrišem svako pamćenje

Onesvijestili ste se razjašnjava
podupirući mi glavu lice joj raste
i opada zajedno s podrhtavajućom svijećom
od koje zidovi uzmiču
a školske klupe bačene u kut
prema nama poput sablasti napreduju

To je od gladi šapućem

© 2011 Mario Susko

The preceding text is copyright of the author and/or translator and is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License.