Smak svijeta događa se svakoga dana, svake večeri i jutra
Četiri jahača apokalipse tutnje nad našim glavama. Čuješ li ih?
Jezde iz Bosne u Ruandu, Afganistan, galopiraju u Irak i Libiju
Prvi konjanik, na bijelcu, osvajač, zavede ljude, oduzme im um
Drugi jahač je na konju crvenom kao krv, iznikao iz masakra
Treći, kauboj na crnom konju, po svijetu sije bolest i glad
Četvrti, Smrt, na blijedom zelenku galopira nad zgarištima.
Smak svijeta događa se svakoga dana, svake večeri i jutra
Iz asketske glave fašista procuri opijum koji omami milijune
Iz staljinske šapke niknu misli koje umore tisuće u gulazima
Iz tijare i mitre vjerskih poglavara prospe se kuga i smrad
Pa otruju svijet. Iz sijede glave akademika izmili bacil kuge
Što tisuće kolijevki u tren preobrazi u prirodni park mezara
Smak svijeta djelo je ljudskih ruku, što drže kalašnjikov i nož.
U Evropi smak svijeta svatko doživi bar jednom u životu
Ima li ijednog od nas koji nije gledao gdje mu kuću guta pakleni
Oganj. Ima li i jedan među nama da nije okusio smrdljivi barut
Ima li i jedna majka među našima da nije ucviljena zaplakala
Ima li i jedna žena među nama da nije obeščašćena nasiljem
Ima li i jedna naša djevojčica da je nisu pokušali strpati u bordel
Ima li ijedan od nas na čijim se usnama nije zaledio vrisak.
Smak svijeta događa se u našim dnevnim boravcima, u kojima
Svakodnevno proizvodimo pohlepu i mržnju što truju našu djecu
Gdje se klanjamo napudranoj stražnjici liberalnog kapitalizma i
Pjevamo litanije bogu novca, bogu zlata, bešćutnom na patnju bližnjih
U našim bračnim posteljama gdje snimamo videa s heterama
I kasnije ih prikazujemo u našem kršćanski senzibiliziranom društvu
Što se ufa idolima laži i mrtvim kostima predaka.
Smak svijeta događa se svakog dana, svake večeri i jutra
Pored drumova moje zemlje svaki kilometar postavljene su
Spomen ploče što svjedoče da se na tom mjestu dogodila
Historijska bitka, t.j. bratoubilački pokolj. Da je tu u blizini jama u
Koju su naoružani do zuba bacali goloruke i nevine. Da su naši
Heroji i sveci tek drumski razbojnici, haramije. Oslušni:
Vjetar fijuče kroz prosviranu lubanju, kiša ispira bijelu kost.
Smak svijeta događa se bar jednom u ljudskome vijeku svakome
A u zemljama Južnih Slavena i po dva, po tri puta. Brat priča:
Smak mog svijeta dogodio se u proljeće 1992. kada sam napustio
Dom i grad i otišao u nepoznat predio. Iz mojih očiju od tada iščezla
Je radost a grudni koš postao mi stanište nihilizma. Oko sebe
Osjećam samo suzavac, pipam sluz; oko sebe gledam blijede leševe
U pokretu. I noć, koja pada i zastire svijetle slike mojih dana.

© 2013 Mile Stojić

The preceding text is copyright of the author and/or translator and is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License.