[jedan]

A se leži Berko Miotoš na svojoj zemlji
na plemenitoj.

Ako tćeš me bilig pogubiti pogubi ga,
al ruke i noge svoje satčuvaj.

Teržak je ovaj kam i za pokrenut,
a još terži za privalit.
Kosti mi moje svojom teržinom je nažuljo.

Ako u kosti moje još hoš kreti
učin to i prosto ti i od men i od Dobri Bog bilo,
al samo nemoj Bakulinu kšćer poljubti.

Jer ne zmrijeh ja zbog života
vetć zbog njer mi je srdce moje ludo prepuklo.

A ako je poljubiš,
pogubio te Dobri Bog
i moja sudba tvog srdca sudba da budne.

srpnja mjeseca 1317. ljeta po Gospodu, a u vremenu ko zna kad.

[sedamnaest]

Ne prevrni moga biljega, jer bojim se da
tće sve tšto bješe i osta zadnja nada postat
tek magla i tlapnja.

po Gospodu 1334. ljeta mjeseca trettjeg dana osmog v tverdom gradu Bobovcu.

The preceding text is copyright of the author and/or translator and is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License.