O oblak okačena kabanica vulkana Tongariro
zakopčana je uz vrat jednim jedinim okruglim
dugmetom: Plavim jezerom. Na dnu jezera,
u visini srca, kuca paklena mašina. Pokušavamo
da ne mislimo, pokušavamo da ne znamo ali
nam njeni damari ko žmarci uzlaze uz kičmu
i znoje se.

U plavom jezeru na vrhu vulkana Tongariro
nema ništa za jelo, sâm kamen. To znaju
čudne ptice dugih vratova ali ipak, na svom
putu preko okeana, slijeću na njega. One su,
leteći visoko, nadživjele svoje neprijatelje
pa sada odmaraju krila na valovima kao na
ljuljaškama.

I mi smo, ti i ja, čudne ptice dugih vratova
koje su nadživjele sve svoje neprijatelje.
Dolazeći izdaleka spuštamo rance i zalazimo
u mrtvu vodu vulkana Tongariro. Odmaramo
se od svoje hrabrosti.

The preceding text is copyright of the author and/or translator and is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License.