za Christinu Pluhar Pustio sam glasove sirena da me vode, i započeo novi dan. I ne znajući riječi znam – tako se pjeva o ljubavi i slobodi. Prošli smo dug put, od jutra do mraka. Režimi su se mijenjali kao godišnja doba, ljudi opadali kao lišće. Još su Odiseju rekli: začepi uši, zavest će te! Oduvijek su govorili svašta, […]
Ustav Republike Hrvatske, hrvatski film koji je napisao i režirao Rajko Grlić (2016), prikazuje kako zajednički život u društvu koje se suočava sa međunacionalnom mržnjom i homofobijom zahtijeva međusobnu povezanost i razumijevanje. Naizgled nepremostive razlike neočekivano se prevazilaze na kraju filma kroz kulturni običaj obrednog srodstva poznatijeg kao kumstvo. Filmom nadahnuto, ali prirodno rješenje međuetničkih sukoba i netolerancije daje uvod […]
Snijeg pade na behar, na voće. Snijeg pade na behar, na voće Neka ljubi ko god koga hoće. Neka ljubi ko god koga hoće Ako neće, nek se ne nameće Ako neće, nek se ne nameće Od nameta nema salameta. Od nameta nema salameta Da si sretan kô što si nesretan Pa da dođeš meni u odaje Da mi sjediš […]
Grad se otkriva ujutro, kada bunovan sa sebe svlači prekrivač noći. Prolaznike dočekuje s krezavim asfaltnim osmijehom rupa i zakrpa i objeručke grli zanosnim alejama za koje u engleskom nemaju primjeren izraz. Ali trotoare obožavam, pa makar bili i grbavi. Oni su gradski krvotok. Prodirem u njega, samo još ne znam da li kao virus ili antitijelo. Korak po […]
za Dominiku Křesťanovu Dragi Wayles, vratio sam se sa dugog puta. Iz Praga me ispratila i u Syracuse dočekala kiša. Je li to nebo plakalo zbog mog odlaska ili povratka? Ili to ja običnom pomjeranju s mjesta na mjesto pokušavam dati neki patetični viši smisao? Avion je s lakoćom uzletio, probio se kroz kišu i podigao nad oblake. Sivi i […]