Margita

Margita

Pokrivala se dekom preko glave. Govorila je:
Iako vidim pupoljke na granama, proljeće
više nikad neće doći. Ponekad nije imala snage
ni da se javi na telefon. Čekao bih pred vratima,
nije otvarala. Šutke bismo sjedili, ona s jedne,
ja s druge strane – čekajući da se nešto dogodi.
I događalo se: proljeće je, usprkos svemu
ponovo dolazilo. Skupljala bi preostalu snagu,
polagano dizala kist i tražila me na platnu.

Creative Commons License
The preceding text is copyright of the author and/or translator and is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License.